Argumenti HKR-a o mladim hrvatskim poduzetnicima

Ivan Palčić istaknuo je da su ga drugi motivirali da se prijavi na natječaj za najboljeg obrtnika. “Ušao sam među finaliste i na koncu sam dobio najviše pohvala od čitatelja. Točnije, dobio sam nagradu što me veseli više nego ocjene žirija. To znači da ljudi prepoznaju moj rad i trud. Ovih dana sam u gužvi, a sada dolaze novinari pa i župan i ostali iz grada. Sada mi malo i posao trpi zbog toga, ali radim do kasno u noć da bih sve stigao. Bavim se ratarstvom ponajviše i ponekad šumarstvom, a trenutno si ostalo ne mogu priuštiti, ali nadam se da u skoroj budućnosti hoću”, rekao je mladi nagrađivani poljoprivrednik.

Ivona Zgrabljić

Ivona Zgrabljić istaknula je da je suradnja s državom dobra, ako postoji želja za borbu. “Gdje ima volje ima i načina. Kada smo krenuli u taj svijet krenuli smo od manjih projekata. Bili su tu poticaji Grada Zagreba, a potom Ministarstva znanosti i obrazovanja. Malo po malo smo se usudili otvoriti prema EU-u i Europskom socijalnom fondu. Potom smo dobili dva veća projekta. Jedan je bio ‘Talentima do posla‘ u kojem smo bili usmjereni na marginalizirane skupine, a drugi ‘Talenti su moj temeljni kapital‘. Nakon toga nas je EU prepoznala kao ljude koji su u stanju biti nositelji projekta, a s druge strane imati kvalitetan rezultat. Sada smo dobili priliku da naša Udruga postane gospodarska djelatnost i to je smisao društvenog poduzetništva. Društveno poduzetništvo nije usmjereno prema ostvarivanju dobiti nego reinvestiranju novca koji se dobije od određene gospodarske djelatnosti u neke nove projekte. Ovdje nije u fokusu profit nego održivost. Problem je što postoje dobre inicijative ljudi koji žele odgovoriti na probleme u društvu koji se događaju, ali nisu održive. Mislim da je ovo dobar način na koji udruge, ako imaju kvalitetnu uslugu ili proizvod, mogu napraviti da budu samoodržive”, rekla je.

Ivona Zgrabljić kazala je i da je tako prošao i projekt ‘Put do uspjeha društveno poduzetništvo‘ gdje im je sad za cilj projekt Virtograd koji je usmjeren za otkrivanje i razvoj talenata djece. “Zadatak nam je napraviti slikovnicu, roman i jednu društvenu igru i to poslije implementirati u školski sustav”, naglasila je.

Postoji razlika između udruga koje su najčešće neprofitne i poduzetnika koji želi ostvariti profit. Potrebno je društvenu dimenziju pomiriti s poduzetništvom. Zgrabljić je istaknula da je ona oduvijek društveni poduzetnik. “Uvijek me je pokretala misija da učinim nešto dobro u društvu. I to je temeljna razlika. Kada ste čisti poduzetnik onda znate da ako nemate dobit niste uspješni. Tražila sam načine kako da napravim da se svako dijete, škola i vrtić bave temom talenata i karijernog razvoja koja je dosta deficitarna u društvu.  Postavila sam sustav koji nam omogućava održivost, a s druge strane da ovi projekti dođu do svakog djeteta. Osnovna razlika je dobit”, objasnila je Zgrabljić.

Budući da se njihov obrt bavi prodajom usluga, Zgrabljić je rekla da EU uvijek ima svoje smjernice i prioritete. “A mi smo ti koji se bave temom talenata i karijernog razvoja profesionalne orijentacije i djece i mladih. Važno je da imaju ljude koji su prepoznali svoje potencijale. Cilj nam je da što više ljudi zna prepoznati te sposobnosti. Kada isti prioritet ima država ili EU s vašom uslugom, onda se ti projekti jednostavno otvaraju. Mi bismo trebali imati što više ljudi koji su educirani, domišljati i na neki način snalažljivi da znaju prepoznati te prilike. Možda ne znamo razviti dobru poveznicu između potrebe u društvu i tog znanja i sredstava koja se nude da bi se pokrile te potrebe”, rekla je društvena poduzetnica Zgrabljić.

Lucija Čop

Lucija Čop kao inženjerka arhitekture, nakon što je postala majka, promijenila je posao. “Počela sam proizvoditi proizvode za krštenje. Točnije, radi se o personaliziranim proizvodima za krštenje. Otvorila sam obrt. Nisam samo skočila u to jer odavno istražujem marketing i poslovanje jer sam znala da mi je to korisno. Redovan student ne može otvoriti svoj obrt tako da sam čekala do tada. Znala sam da se, ako ne bude išlo, uvijek mogu zaposliti kao arhitektica. Sada sam u razdoblju života u kojem mi je primarna obitelj, ali radim na pozicioniranju na tržištu i prepoznatljivosti da bih kasnije kada budem imala više vremena mogla proširiti posao”, rekla je.

Na pitanje što je bilo presudno da nastavi obiteljski obrt, Ivan Palčić je odgovorio da je taj posao nastavio iz ljubavi. “Od djetinjstva sam bio zainteresiran za to. Bilo je logično da to nastavim iako znam raditi i druge stvari. Financijski se može, ali sve je skupo. Ulog da bih nešto posijao je velik i treba čekati mjesecima da se to vrati. To je nešto što se gradi godinama i gdje moraš mnogo toga pretrpjeti, izgubiti, ali ponekad se i zadužiti. Moraš imati neku veću količinu da bi uopće mogao krenuti. Nema mnogo ljudi koji se odlučuju ostati i nastaviti ono što su imali njihovi roditelji. Svima je lakše odraditi svoje radno vrijeme i dobiti plaću i to je to”, istaknuo je.

Lucija Čop je istaknula da je razdoblje bez krštenja uslijed pandemije koronavirusne bolesti bilo izazovno, ali da je upravo to vrijeme iskoristila za dovršetak jednoga drugog projekta. “Krenuli smo izrađivali jastuke Sanctus – male svece. Jako nas je iznenadio interes ljudi. Fizički ne mogu dovoljno proizvesti koliko se traže. Ne idem na vanjsku proizvodnju, ali sigurno hoću. Vidim kako dijete reagira kada to primi u ruku. Dječja ilustratorica mi je pomogla oko toga i to je bila najbolja odluka. Javila sam se Plavom uredu i oni su mi predložili da se prijavim na poticaje proizvodnih djelatnosti i to mi je pomoglo za početak”, podijelila je svoje iskustvo Čop.

Na pitanje kako je biti šef samome sebi rekla je da “ima mnogo prednosti i nedostataka”, ali je jako sretna. “Mogu biti doma i na raspolaganju djeci. Za mene je to odlična stvar i nije mi problem usred noći raditi i odgovarati na e-poštu. Nema radnog vremena.”

Zgrabljić je istaknula da se mladi ljudi danas više bacaju u rizik, ali im nedostaje ustrajnosti. “Mi više ništa ne pamtimo i živimo život brzog prsta. Onda kada dođe do neke težine vrlo brzo se ustraje. Mi zato želimo kod djece razviti mentalitet, da imaju viziju što napraviti s talentima, te kako marljivo ustrajati u tome. Treba se razvijati osjećaj darivanja sebe i svojih talenata bez nekakve kalkulacije. To ljude koči jer žele brza rješenja i više su u računicama nego što rade.”

Ivan Palčić

Ivan Palčić ostao je invalid nakon jedne tragedije, ali nije dao da ga to spriječi u poslu. “Moja invalidnost je općenito utjecala na moj život. Ne znam kako bi se odvila situacija da se to nije dogodilo. Mislim da mi je ova situacija donijela više pozitivnog nego negativnog. Nisam osoba koja je depresivna i negativna. Jedno vrijeme je sve što se tiče poljoprivrede i posla stalo, ali onda mi je bilo teže biti doma i ništa ne raditi i gledati svoje kako rade ono što sam ja pokrenuo. Bilo mi je logično da ja probam raditi nešto dalje. Sad mi je to već pod normalno. Naučio sam biti na traktorima po cijeli dan. Traktor mi je važniji od svega jer je to moje sredstvo s kojim radim i zarađujem, ali i sredstvo koje me umiruje, usrećuje i sredstvo u kojem sam ja ja. U svemu mi pomaže vjera. Mnogo ljudi to ne može shvatiti. To je iskustvo koje ti u takvim trenucima daje snagu i radost. Bog svakome da križ koji može nositi i samo je stvar u tome koliko ga ti pozitivno ili negativno sam po sebi gledaš”, posvjedočio je Palčić.

A Ivona Zgrabljić rekla je da svatko nosi osobnu odgovornost u društvu. “Naša odgovornost kao vjernika jest da budemo poduzetni u činjenju dobra i na to smo svi pozvani. Ondje gdje osjećate breme, gdje vidite da vas nešto žulja, upregnite svoje talente i sposobnosti i tada će se stvari moći pokrenuti u tom smjeru. Pozvani smo graditi i Crkvu i društvo. Mi smo s onim što jesmo i osvijetliti ovaj svijet i ovo mjesto učinili boljim. Motiv bi nam trebao biti da gdje god dođemo, trebamo ostaviti dobar trag”, pojasnila je.

“Sve to sada izgleda jednostavno, ali sve kreće s prvim korakom. Treba jedno da i onda otići na Internet i pogledati što se nudi i pitati ljude koji su na tom putu za savjet. Svi mogu sve. Dobili smo određene sposobnosti i kapacitete”, rekla je Ivona Zgrabljić. “Nemoj gledati na druge, nego se usmjeri na to kako ti možeš i vidi što ti najbolje možeš. Ako imate duboku misiju i duboke vrijednosti onda ste spremni nadići sve”, dodala je.

Lucija Čop istaknula je da je za sve potrebna hrabrost. “Treba dobro istražiti tržište i što radi konkurencija. Nema smisla nuditi istu stvar, a lošiju i skuplju. Plavi ured je pravo mjesto gdje se možete javiti za početak. Treba gledati šire tržište i potrebu”, zaključila je.