„U Crkvi postoje namještenici sa radnim vremenom i to je legitimno, ali postoje ljudi koji se daju izvan tog vremena i to je dimenzija koja ulazi u poslanje zato što Bog pred tebe stavlja nešto što osjećaš da moraš proslijediti dalje”, rekla je glasnogovornica Zadarske nadbiskupije Ines Grbić, novinarka koja radi za više katoličkih medija.

Ines Grbić

Kada govorimo o visokim pozicijama žena u Crkvi, Grbić smatra kako je to odjek duha ovoga svijeta. „Crkva nije samo sociološka ljudska ustanova pa da razgovaramo samo o tim terminima. Ja svakako jesam za to da žena bude vrednovana ako je radom i zalaganjem dokazala vlastitu sposobnost da obavlja kvalitetno svoj posao. Definitivno sam za to da dođe na odgovornu funkciju, ali nisam za to da to bude primarna nit vodilja. Mislim da je hrabrost pastira (nadbiskupa) da prepoznaju i uoče talente, darove. Bilo bi dobro da se ženama ukaže povjerenje, da im se prepuste odgovornosti na pozicijama upravljanja iako je to često u našoj Crkvi identificirano s terminima moći koji nisu u funkciji služenja. Mislim da bi Crkva prva trebala pokazati što je zapravo služenje u svojoj biti, to je ono što spašava.”, istaknula je Grbić.

Smatra da su laici u Crkvi pozvani očitovati se o svemu što dotiče život Crkve i svijeta. „Dužnost je katoličkih medija promicanje originala Božjeg nauma s čovjekom. Pitanje je s kojih mi pozicija ulazimo u dijalog s nekim. Oni koji su izvan Crkve u svojim razmatranjima polaze od pale čovjekove naravi, a mi smo dužni naviještati izvorni biblijski Božji naum. Ne smijemo pasti u zamku izvrtanja autentičnosti evanđelja. Mi nismo vlasnici ni gospodari istine, niti bi sebe i svoje interpretacije trebali stavljati u prvi plan. Mi imamo polog vjere, učiteljstvo Crkve, objavu. Mi smo služitelji objave, izvorne istine o čovjeku. Ako se Crkva odriče naviještati te izvorne istine o čovjeku, tu prvenstveno mislim na pitanje spolnosti, tko će to naviještati? Svi žele original, nitko ne želi kopiju. Originali su dragocjeni, to je ono što oslobađa. Đavao zavodi slatkorječivo, zna da smo slabi na osjećaje moći i pozicije, želi nas uzdignuti na poziciju Boga. Katolici prvenstveno trebaju prihvatiti da su oni stvoreni i da istina nije naše vlasništvo. Mi smo poslužitelji Božje istine i trebamo je navijestiti. ‘Mudrost ovoga svijeta je ludost u Božjim očima’, kako sv. Pavao kaže. Tko danas govori o spasenju, o grešnoj naravi čovjeka? Ističe se sloboda, prihvaćanje. Pitanje je kako ulazimo u dijalog? Crkva bi uistinu trebala naviještati evanđelje, nemamo prava u ime Gospodina iskrivljavati ono što nam je povjereno u Božjoj riječi”, rekla je Grbić osvrćući se na ulogu vjernika laika koji znaju podići glas ako osjete da nešto nije u skladu s naukom Crkve.

Blaženka Jančić

Jančić kaže kako žena svoj doprinos može dati na svim područjima jednako kao i muškarac. „Ovdje ne govorimo o svećeničkom pozivu,. U svima područjima djelovanja Crkve žena ima svoje mjesto. Možda imamo različita poslanja od muškaraca, ali u tim pravima bismo trebali biti jednaki. Kao Crkva i kao društvo trebali bismo tome težiti”, istaknula je.

Govoreći o utjecaju politike na uređivačke slobode kazala je kako nije osobno doživjela utjecaj politike na Redakciju religijskog programa. „Kao i sve ostale medijske kuće imamo glavnu urednicu, uredničke kolegije, dogovaramo teme i nismo potpuno samostalni, ne možemo birati teme koje se samo nama sviđaju, ali to su ingerencije u kući, a to je sasvim normalno i profesionalno.” U emisiji je dotaknuta tema i prijenosa misnih slavlja na kojima nazoče političari. „Nije istina da mi usklađujemo prijenos misa s tim koji će političar prisustvovati kojem misnom slavlju. Prijenos svetih misa planira se ponekad i mjesecima unaprijed, a poznavajući političke strukture, oni dva dana prije odluče gdje će ići na misu”, poručila je.

„Danas žene polako ulaze u crkvene strukture i sve ih je više, ali to nije ni važno. Ta borba između muškaraca i žena nametnuta nam je izvana. Muškarac ima svoje mjesto u svijetu i u Crkvi, žena ima svoje i treba ponirati u sebe i vidjeti za što ju je Bog stvorio i dati se voditi”, rekla je urednica Novih medija na HKM-u Diana Tikvić koja se osvrnula i na radno vrijeme, ali i ono slobodno. „Naš posao je poslanje koje uključuje i naše slobodno vrijeme. Mislim da bi ustroj, hijerarhija Crkve trebala poštivati prioritete. Obitelj ne bi trebala trpjeti zbog posla, koliko god taj posao bio poslanje. Naš posao uključuje i rad izvan radnog vremena i mislim da nitko od nas nema ništa protiv toga, ako obitelj zbog toga ne trpi”, istaknula je Tikvić.

Diana Tikvić

Nadovezala se na temu politike i osobnih stavova. „Nema liberalnog ili konzervativnog u Katoličkoj Crkvi. Istina je jedna. Ona se ne mijenja i nije se promijenila već dvije tisuće godina. Način na koji će joj netko pristupiti je onaj na koji se da voditi. Zna se što su istine vjere. Ako se s njima ne slažemo, trebamo propitati svoju vjeru. Mi smo najprije novinari, a onda vjernici. Ako smo novinari, onda želimo objektivno iznositi istinu, a ne svoje stavove. Kad donosimo vijest, mi informiramo, a to činimo s onim što jest, a ne s onim što mislimo da jest”, istaknula je.

Glede uređivačke slobode kaže kako novinari na HKM-u uživaju potpuno povjerenje i slobodu. „Ne postoje teme koje su zabranjene. Ako postoje škakljive teme, onda se nastojimo konzultirati s obzirom na širi kontekst. Važno je kako donijeti vijest, a da netko shvati kontekst. Naime, važno je očuvati dostojanstvo Crkve. Mi koji smo dugi niz godina u Crkvi, poznajemo strukture, njezin ustroj. S druge strane, Crkvu vodi Bog, Duh Sveti. Da nije tako, ne bi je danas bilo. Jer, u Crkvi su ljudi, slabi i grešni. Netko tko nije u Crkvi na intenzivan način, neko tko ima problema s osnovama vjerskih istina, ne vidi njene vrline i vrednote nego samo slabosti i mane. Takve ponekad nekim vijestima možemo sablazniti jer nemaju kompletnu sliku Crkve. O tome bi katolički novinari trebali voditi računa”, naglasila je Tikvić.