U emisiji su gostovali: doc. dr. s. Ana Begić s Katedre moralne teologije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dekan KBF-a Sveučilišta u Đakovu prof. dr. Vladimir Dugalić i rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić.

S. Ana je, uz prof. dr. Vladimira Dugalića, suautorica knjige “Dar i ranjenost – kršćanski pogled na ljudsko tijelo pred izazovima antropološkog dualizma i rodne ideologije”. U emisiji je upozorila da “knjiga stavlja naglasak upravo na ljudsko tijelo i na tjelesno, više negoli na sam govor o spolnosti. U prvom dijelu knjige je određeni filozofski pristup samom pojmu tijela i ljubavi, potom govor o teologiji tijela utemeljen upravo na katehezama sv. Ivana Pavla II. Također se govori o braku i obitelji te spolnosti unutar braka i kreposti čistoće. Na kraju je vrlo zanimljivo poglavlje o pitanju boli i patnje. Knjiga je nastajala tijekom dvije i pol godine, a glavni razlog pisanja je bila činjenica što teologija tijela ipak nije dovoljno poznata, a i svatko je tumači kako želi. Iako je uvijek bila dio crkvenoga nauka, teologija tijela više je zastupljena otkad su svoje kateheze o toj temi početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća držali sv. Ivan Pavao II., a don Damir Stojić od svoga povratka u Hrvatsku”, naglasila je s. Ana. Dodala je da je motiv pisanja knjige pojava rodne ideologije – žarišne teme u društvu i Crkvi.

Prof. dr. Dugalić je na pitanje koliko se promijenila slika čovjeka danas odgovorio da se to mijenja od vremena do vremena, jer biblijski govor o čovjeku treba prereći svakoj generaciji, i to na njoj razumljiv način: “Biblijski koncept čovjeka polazi od temeljne istine da je čovjek stvoren na sliku Božju, odnosno da je stvoren kao cjelina, kao duhovno i tjelesno biće te kao bipolarno biće, odnosno kao muško i žensko. To je temeljna biblijska istina koju treba prenijeti čovjeku određene kulture. U tom kontekstu, od antičkih vremena preko grčke filozofije sve do danas čovjek se muči s odgovorom kako pomiriti odnos duše i tijela. Tu zapravo leži i odgovor na pitanje određenoj kulturi – kako poimati čovjeka?”

Dekan KBF-a u Đakovu dodao je da je kroz povijest uglavnom bio prisutan antropološki dualizam, kada je tijelo neopravdano padalo u drugi plan, ali je bilo i obratno. “Rodna ideologija ima elemente antropološkog dualizma, ali njeni se počeci mogu naći u franjevačkoj teologiji Dunsa Scotta i Williama Occama, koji je inzistirao na tome da je slobodni čin jedini autentični ljudski čin. Tako se može reći da je rodna ideologija neželjeno dijete kršćanske teologije. Antropološki dualizam je prisutan sve do današnjih dana. Osobit utjecaj na njegove današnje izdanke izvršili su kartezijanski dualizam, Darwinov evolucionizam, dijalektički materijalizam, Nietzscheov nihilizam, Freudov panseksualizam preko revolucije ’68 i radikalnog feminizma do rodne ideologije” podsjetio je prof. Dugalić i, opisujući rodnu ideologiju, upozorio kako ona želi poručiti: “Tijelo mi sada smeta i sprječava moju slobodu samoodređenja, što znači da se moram osloboditi tijela. Moja tjelesna uvjetovanost je sporedna. Bitno je kako se ja u svojoj slobodi samoodređujem, pa tako mogu biti muškarac u ženskom ili žena u muškom tijelu. Danas idemo prema transhumanizmu koji čovjeka želi u potpunosti osloboditi tijela i staviti ga u virtualni prostor.”

Prof. dr. Tanjić je na upit što je dovelo u pitanje ljudsko biološko određenje, naglasio da čovjek kao muško i žensko nikada neće nestati. “Svijet raste i razvija se i temeljna poruka biblijske antropologije nikada neće nestati, jer je ne može zaustaviti nikakva ideologija. Ugroza je vezana uz nerazvoj prosvjetiteljstva. U to je vrijeme napravljen odmak od ontološkog i antropološkog prema moralnom”, podsjetio je dr. Tanjić. “Mislim da se prava revolucija dogodila ’68, koja je za zapadnu kulturu i civilizaciju, pa i za Crkvu, poput Lutherove reformacije, a mi to još nismo dovoljno shvatili. Sve što imamo u zadnjih pedesetih godina je zapravo pokušaj da se ono što je taj revolucionarni pokret donio, na antropološkoj i društveno-jezičnoj kulturnoj razini pretvori u viziju i kulturu, u jedan pogled na život i stvarnost koja nas određuje”, dodao je.

Primjerice, čak je i jedna sekularna Francuska s Crkvom dijelila iste vrednote i ono što zovemo naravno pravo. Svi su se slagali o pojmovima “muško”, “žensko”, “monogamna obitelj”, “početak i kraj života”…, bio je sukob samo oko dvije točke – gdje je izvor toga i koja vlast to određuje? Unatoč svemu, te su vrednote po mnogo čemu bile sekularizirane kršćanske vrednote i mi smo navikli misliti u takvim kontekstima, ali od ’68 mi više ne živimo u svijetu sekulariziranih kršćanskih vrednota. Antropologija, sa svim svojim ograničenjima, utemeljena na transcendentalnim normama, sada se pretvorila u antropologiju želje i samoodređenja, u kojoj ja sam sebi određujem, neovisno čak o svome tijelu, tko sam i što sam te sam sebi dajem identitet, rekao je rektor HKS-a.

Odgovarajući pak na pitanje je li se rodna ideologija “uvukla” i u Crkvu i može li se i to iščitati u Sinodalnom putu kojim je krenula Crkva u Njemačkoj, s. Ana je naglasila da je Crkva u Njemačkoj odnedavno gotovo u shizmi. Dodala je da svakako moramo promisliti način za pastoralni pristup osobama s drukčijim spolnim preferencijama i pritom ne zaboraviti da se čovjeka uvijek prihvaća, ali se nemoralan čin uvijek osuđuje. Usto, podsjetila je da je homoseksualnost do 1973. bila bolest s klasifikacijom u medicinskom priručniku, a ne samo poremećaj. Odjednom je, jednostavnim preglasavanjem, to prestala biti.

Prof. Dugalić je dodao da se duša izražava putem tijela i tijelo je “prasakrament”, odnosno vidljivi znak jedinstvene i neponovljive osobe. “Međutim, vjerujem da će čovjek nadživjeti svaku ideologiju. A ideologije se ionako ruše kao kule od karata. Ali tradicionalno, masovno, kršćanstvo je prošlost. Sada se zahtijeva osobna vjera i autentičnost”, zaključio je prof. Dugalić.