Prema službenoj statistici u Hrvatskoj je između 80 i 100 000 neplodnih parova, a to su podaci od prije nekoliko godina, u međuvremenu su vjerojatno brojke porasle, kao i u svijetu, gdje je neplodnost iz godine u godinu sve veći problem. Koji su uzroci neplodnosti? Može li se i kako liječiti? Kakav Crkva ima stav prema ovoj stvarnosti i brine li se  pastoralno za parove koji ne mogu začeti? Kako se nositi s izazovima koje neplodnost stavlja pred brak, ali i s pritiscima i nerazumijevanjem okoline? U Argumentima su govorili izv. prof. Ana Tikvica Luetić, specijalistica ginekologije i porodništva i subspecijalistica humane reprodukcije, KB Sveti Duh, Matea Jukić iz svog i suprugovog iskustva nemogućnosti začeća te vlč. Marko Vuković, doktorand s Papinskog teološkog instituta za brak i obiteljske znanosti Ivana Pavla II. Papinskog lateranskog sveučilišta.

Prof Luetić rekla je da je broj slučajeva neplodnosti godinama sve veći i da je to jedan od gorućih problema u našoj domovini. “Teško mi je govoriti o statistici, ali kada bi se ona provjerila, sigurna sam da bi utvrdilo da taj broj raste. U svakodnevnom kliničkom radu to doživljavamo i proživljavamo tako da imamo dojam da je taj broj u porastu. Osjećam da je to jedan od gorućih problema u Hrvatskoj i svijetu. O uzrocima neplodnosti u zapadnim zemljama i što bi mogli biti razlozi krize neplodnosti progovorila je u nastavku rekavši da je nedavno “radila na recenziji u kojemu stoji da se etiopski liječnici žale na činjenicu da se smanjio broj živorođene djece po majci ispod 4 po ženi pa ih to čini uznemirenima i uzbuđenima. Mi smo u Hrvatskoj već dugi period ispod 2 po majci što nije dobro za obnovu populacije, ekonomski rast i prosperitet nacije. Definitivno zapadne zemlje imaju najmanji broj živorođene djece po majci, a mi smo u taj statistici među najgorima. Vjerojatno je tome doprinio i zapadnjački način života. Isto tako, među debljim smo nacijama u Europi, što svakako šteti reproduktivnom zdravlju. Pušenje, alkohol i drugi toksini poput plastike kojom smo okruženi utječu na to zdravlje. Ako usporedimo mušku plodnost u posljednjih pedeset godina ona je “prepolovljena”, ističe Luetić.

U praksi nije baš čest slučaj da u dobi iznad 40 žena postane majkom. Razlog je više biološke naravi o kojoj je Luetić objasnila u nastavku. “Biološki je žena najspremnija roditi svoje prvo dijete oko 25 godine, a ostalu djecu do 35 godine. Žena se rađa s točno određenim brojem jajnih stanicama koje godinama stare i ne gomilaju se već se u njima stvaraju i određene kromosomske greške i nakon 40. godine imamo puno spontanih pobačaja i djece koja se rađaju s određenim problemima. Izdvojila bih da smo bombardirani u medijima starijim prvorotkinjama, ženama koje rode u svojim kasnijim godinama bez problema, ali ja kao osoba koja se bavi usko humanom reprodukcijom znam da su to često i tuđe jajne stanice ili neke metode o kojima se prešućuje. Žene smatraju da ako je neka žena koja im je idol u nekom smislu uspjela u tome, da će kasnije jednog dana i one moći. Zapravo je znanje o ljudskoj spolnosti jako loše. Jedna studija je pokazala koliko studentice medicine i njihove stavove slabo poznaju vlastitu plodnost jer su u njoj izjavljivale da će svoju djecu roditi nakon 40.-e i da će sve biti u redu. A onda se zapravo suoče sa realnošću da to često nije tako”, rekla je prof. Luetić.

Kada govorimo o liječenju neplodnosti, postoji nešto što Crkva podržava, a to je Fertility Care pristup. “Fertility Care nije jedini pristup koji Crkva priznaje. U taj se pristup uključuju osobe koje žele na jedan prirodniji pristup liječenju svoje neplodnosti. Parovi ne moraju biti katoličke vjeroispovijesti već i drugi koji žele takav prirodniji pristup. Radimo u suradnji sa poučavateljicama Fertility Care-a koji se susreću sa parovima koje ih onda educiraju, a mi tada nastupamo sa postavljenim usmjerenjima na problem za određeni par te idemo dalje na liječenje i pomaganje”, zaključila je prof. Ana Tikvica Luetić.

Vlč. Marko Vuković osvrnuo se na problematiku neplodnosti i koliko Crkva prepoznaje istu. “Mogu reći da je ova stvarnost prepoznata i ističu se čak i na neki alarmantni način pred javnost i Crkvu. Svećenicima je također potreban pastoral, a ne samo vjernicima. Stručno i profesionalno, ali i osobno iskustvo vjernika i nas vodi, otvara nam oči za stvarne probleme, daje informacije, ali i budi empatiju za poteškoće s kojima se ljudi susreću”, naglasio je vlč. Marko Vuković.

Je li samo brak ispunjen darom roditeljstva plodan? Vlč. Vuković u nastavku je odgovorio na to pitanje posvjedočivši o velikom daru kojeg je primio u svojih šestero braća i sestara. “Imam šestero braće i sestara i gledajući svoje roditelje koji u nama uživaju, ali to vidim i ja kao brat koji promatra braću i roditelje. To je možda najveći dar koji sam u životu primio. Shvaćam da su moji roditelji imali takvih problema i ja bih bio uskraćen za taj veliki dar. Argumentacija “pravo na dijete” jest šturi pokušaj da se izrazi ona najdublja čežnja za velikim darom kao što je dijete. U teologiji znakovi pokazuju na nešto, a simboli uprisutnjuju ono što označuju. Dijete kao znak ljubavi jest i simbol ljubavi među supružnicama. Kako nemati suosjećanja i razumijevanja za tu najdublju čovjekovu čežnju za djetetom? Čovjek je jedino biće koje je Bog želio radi njega samoga i stoga se čovjek ne može ostvariti osim u tom nesebičnom daru samoga sebe. Rečenica je to iz Gaudium et Spes, dokumenta Drugog vatikanskog koncila. To bi značilo da čovjek nije objekt koji se koristi, nego da bi čovjek bio u odnosu i ostvarivao se mora svojom voljom odlučiti se darovati samoga sebe u odnosu ljubavi. Ta rečenica garantira mogućnost potpunog ostvarenja u uzajamnom odnosu ljubavi. S druge strane, postoji negativna tema instrumentaliziranja i objektiviziranja druge osobe. To se može dogoditi i sa djetetom. Zanimljivi su slučajevi kada se parovi odluče posvojiti dijete, pa im se dogodi da su se potpuno ostvarili i da su postali spremni pružiti mu ljubav. Takvim parovima se dogodi da i začnu vlastito dijete. To nije univerzalna priča, ali samo primjer”, istaknuo je vlč. Vuković.

“Kako bi se vjernik trebao postaviti u situacijama samookrivljavanja zbog neplodnosti. Matea je rekla o uputama sa strane, to vrlo slabo funkcionira. Iz mog iskustva, govor o krivnji, pogotovo nekoj “iracionalnoj” krivnji ili da čovjek u nekom trenutku života nije znao ni mogao bolje, a sada je svjestan te činjenice svoje prošlosti , mislim da je to okrivljavanje nepotrebno. Na mjesto krivnje treba staviti naglasak novih konstruktivnih pomaka. Susret sa Božjim milosrđem ne može nitko razumjeti nego samo Bog! Supružnika se ne smije okrivljavati, to je okrutno i više govori o toj osobi koja okrivljava. To je nasilje i tu svaka osoba za sebe treba razumjeti da sebe treba mijenjati, a onaj koji osjeća krivnju ima sakrament ispovijedi, molitve i svijest da im u tome Bog svakako može pomoći”, zaključio je vlč. Vuković.

Matea Jukić svoj je bračni život sa suprugom opisala kao vrlo plodnim jer je, unatoč neplodnosti, donio obilje blagoslova. “Mislim da svatko ima svoj put i to je nešto što treba poštivati i pokušati razumjeti. Ova je tema osjetljiva i intimna. To je bio jedan od razloga zašto smo suprug i ja osnovali grupu podrške. Mi podršku u trenutku kada nam je rečeno da nećemo nikad postati roditelji, nismo imali. Tražila sam neke parove koji se nose sa time i koji bi nam mogli podijeliti svoje iskustvo, ali ih je bilo jako teško naći jer ne znate gdje tražiti. Odlučila sam pronaći sama parove i prije dvije godine osnovali smo grupu podrške kroz koju je prošlo oko dvjesto parova. Za nas je to bilo snažno, intimno i ohrabrujuće iskustvo jer vidimo da nismo sami i da postoje oni koji prolaze istu stvar”, rekla je Matea. Jedan od pastoralaca koji se brine za parove koji ne mogu začeti je i pater Marko Glogović koji okuplja bračne parove. On ne voli riječ – neplodan jer implicira kao da s brakom nešto nije u redu. “Mislim da sam naziv naše grupe “Moj brak je plodan” svjedoči o obilju blagoslova koji se rađaju iz našeg iskustva. Mogu reći da je to za naš brak blagoslov, a ne križ. Mnogo plodova je proizašlo iz našeg braka, prvenstveno iz našeg međusobnog odnosa što se tiče komunikacije i povezivanja u svakom smislu i razumijevanja” posvjedočila je Matea Jukić.

Na koji način parovi izađu iz okrivljavanja jedno drugoga za neplodnost rekla je Matea “da svakom paru treba pristupiti individualno. Važno je pritom naglasiti da postoje parovi koji imaju značajne zdravstvene probleme koji utječu općenito na kvalitetu njihovog života. Ne samo na činjenicu da nemaju dijete i onda je jako teško odustati od liječenja za razliku od nekoga tko nema zdravstvenih problema. To je dvostruka motivacija. Imate i parova koji nemaju zdravstvenih problema i oni nemaju toliko svađa i okrivljavanja u braku. Nažalost, upoznala sam nekoliko parova gdje suprug traži rastavu jer mu žena ne može dati potomstvo za koje misli da ima pravo. Mislim da to nije motiv za ulazak u brak i pitam se kako je uopće došlo do toga. S druge pak strane, većina bračnih parova imaju predivan odnos i podršku. Nekim parovima djeca nisu dokaz njihove ljubavi i zajedništva već se ostvaruju u drugim područjima života. Kada bi Bog bio automat u koji ubacimo novčić i dobijemo ono što želimo, onda takav Bog nije Bog, barem ne za mene. Moja čežnja je za Bogom i sav moj smisao i ispunjenje jest u Njemu i to me čini radosnom. Što se tiče savjeta okoline na početku je to bilo teško slušati. Najteža rečenica koju možete čuti jest: “Opusti se”. Ne znam što zapravo ljudi misle pod time. Možda da odemo na putovanja i uživamo u životu? Sve smo to činili i činimo i dalje. Možda misle da treba prestati željeti dijete? Prestati razmišljati? Važno je tim ljudima u nekom trenu objasniti da smo mi uz to što smo bračni parovi i pacijenti koji se trebaju liječiti i biti opušteni te uživati u braku. Takav zdravi spoj trebao bi biti prisutan u životu”, zaključila je Matea Jukić.

Parovi koji dijele iste probleme s neplodnošću mogu se javiti na Facebook stranicu “Moj brak je plodan” ili na e-mail adresu istog naziva.