Povod emisije Argumenti HKR-a na temu „Vjerska diskriminacija u RH” nedavni je događaj u Gradu Sisku, odnosno Sisačkoj biskupiji, kada je 14. ožujka iz Grada Siska na adresu devet gradskih osnovnih škola stigao dopis u kojem se prikupljanje humanitarne pomoći dopušta samo Gradskom društvu Crvenog križa, a svim drugim „privatnim humanitarnim organizacijama“ to se zabranjuje, pa tako i Caritasu Sisačke biskupije.

Na početku emisije predstavljeno je „Izvješće o netrpeljivosti i napadima na Katoličku Crkvu i katoličke vjernike u Hrvatskoj u 2020.” Najčešće vrste napada na Katoličku Crkvu dokumentirane u Izvješću uključuju, između ostaloga, napade na katoličku kulturu i Crkvu kao instituciju – hajke i medijski pritisci oko održavanja svetih misa, hajke protiv vjeronauka u školama i javnog prakticiranja katoličke vjere, uskraćivanja objektivnih informacija o Katoličkoj Crkvi, izražavanja netrpeljivosti i mržnje prema Crkvi.

Hajka protiv vjeronauka u školama i javnog prakticiranja katoličke vjere bila je nedavno vidljiva i u Gradu Sisku, a vezano za akciju koju Caritas Sisačke biskupije ondje provodi već devetu godinu.

„Bila sam neugodno iznenađena jer smo akciju prijavili Gradu Sisku. Naime, još 2013. godine pozvali smo ravnatelje 56 škola na našem području kako bismo ih informirali o tome što čini Crkva preko Caritasa. Dva mjeseca prije poziva ravnateljima uputila sam dopis sisačkoj gradonačelnici da nas primi, da joj objasnimo što bismo htjeli, a to je da humanitarnim djelovanjem naučimo djecu empatiji prema drugoj djeci u potrebi. Dakle, ne samo za potrebe Caritasa, nego i za učenike slabijega imovinskog stanja”, rekla je s. Smilja.

Kaže kako odgovor na dopis nikada nije dobila te je dopis poslala ponovno. Ponovno nema odgovora, ali je na susret s ravnateljima tada došao zamjenik gradonačelnice. „Tu smo predstavili djelovanje svoga Caritasa, ali i djelovanje Caritasa u proteklih 80 godina. Svi su se oduševili, nije bilo primjedbi, kritika. Nitko nije rekao ništa protiv. Pa ni iz Grada. Tako da smo 2014. godine započeli s akcijom koja traje već 9 godina”, kaže s. Smilja te ističe kako im je želja dati važnost Caritasu, odnosno pokazati kako je bitno za odgoj djece da mogu u svojoj zajednici prepoznati tko su najpotrebitiji i da za njih mogu nešto učiniti.

Vezano uz događaj od prije mjesec dana, s. Smilja svjedoči: „Najteže nam je palo to što u tom priopćenju stoji da su učitelji i nastavnici akcijom ucjenjivali djecu za ocjena, što nije istina. Vjeroučitelji nisu provoditelji akcije. Dopis je išao ravnateljima, a razrednici su provodili tu akciju.”

Iz Caritasa Sisačke biskupije molili su za susret s gradonačelnicom Siska, ali on se nije dogodio. Dobili su tek dopis u kojem stoji kako privatnim humanitarnima akcijama nije mjesto u školi.

Na ovaj slučaj reagirala je i saborska zastupnica Marijana Petir tako što je podnijela prijavu pučkoj pravobraniteljici protiv Grada Siska zbog diskriminacije po osnovi vjere i obrazovanja.

„Mislim da je ovo apsurdna situacija koja pokazuje da još uvijek u Hrvatskoj postoje političari koji razmišljaju na totalitarni način i time isključuju sve one koji misle drugačije, a u ovom slučaju to je 90 posto građana koji se izjašnjavaju kao katolici, kršćani. Osim toga, između 75 i 85 posto djece pohađa vjeronauk u školama. Njima se nastava mora osigurati ne samo u teoriji, nego i u praksi, a kako ćemo to učiniti ako to ne pokažemo na osobnom primjeru i djelima”, rekla je Petir.

„Nedopustiva je da gradonačelnica Katoličku Crkvu i Caritas naziva privatnim organizacijama, da radi razliku između Crvenog križa i Caritasa, da nakon što zabrani akciju Caritasa, paralelno dopušta nekim udrugama suspektne ideologije nastupe u školama i ulazak u razrede. Ovdje je riječ o jasnoj diskriminaciji i očekujem primjenu Zakona o suzbijanju diskriminacije te da se napokon reagira”, ističe Petir.

Kaže kako ovo nije prva ni iznimna situacija vezana za kršenje vjerskih prava građana Siska. Slično se dogodilo i na Hodu za život 2020.

Ovakvim postupkom Grada Siska razočaran je i izv. prof. dr. Ivica Pažin. „Razočaran sam, ali ne i iznenađen. Razočaran sam i žalostan kao predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK zbog različitih razloga. Prvo, zato što je ono univerzalno dobro, što je i opće vrijedno, kao univerzalna vrijednost poprimilo ideološka obilježja te u određenom kontekstu i u konkretnom slučaju, dobro Caritasa nije dovoljno dobro kao dobro Crvenog križa ili nekih drugih institucija. Kada u tome kontekstu ideologija zatomi plemenitost i ono humano, to na određeni način izražava da gradonačelnici nisu najvažniji oni koji su u potrebi s obzirom na svoje egzistencijalne mogućnosti”, kaže mons. Pažin.

Ističe da oni koji najviše pridonose takvom okruženju nezrelog i netransparentnog ophođenja prema vjeronauku u školi su za to stvorene mrežne stranice pojedinih aktivističkih udruga. „Na njihovim pozivnim stranicama stoji da su stvoreni kako bi što više kritizirali, ignorirali i iznosili sve ono negativno i loše o Katoličkoj Crkvi, ali i vjeronauku u školi. Sve je to znak da pojam sekularnosti i laičnosti, koja je za Katoličku Crkvu sveto tlo, još uvijek nije u političkom smislu zaživjelo kako je trebalo zaživjeti. Dva su principa na kojima se temelji ta sekularnost, a to su autonomija i suradnja”, ističe mons. Pažin.

Također, naglašava kako je ideologija nadvladala ono humano, što se ne bi trebalo događati.

„Čini mi se da odgovornost za riječ, čin, djelo, odluku, raste s obzirom na službu koju netko obavlja. Što je netko na višoj poziciji u politici, taj bi trebao imati više osjećaja za kulturu komunikacije i tolerancije prema drugom i drugačijem. U ovom slučaju došlo je do kulture ignoriranja i to ne prvi puta”, rekao je.

U emisiji je istaknuto kako je i u drugim područjima života prisutna vjerska diskriminacija, kao što je posao, odnosno radno mjesto. „Znamo da su neke primalje ostajale bez posla, kao i liječnici koji su zbog priziva savjesti odbili izvršiti pobačaj. To je i javno poznato, o tome se pisalo. Također, dok sam bila zastupnica u Europskom parlamentu obraćali su mi se zaposlenici nekih ustanova i rekli da su šikanirani zbog svoga vjerskog opredjeljenja. Bili su postavljeni na niža radna mjesta bez obzira na stručnu spremu, tu su također i plaće, beneficije. Ljudi se ne usude to prijavljivati jer ne vide na koji bi način bili zaštićeni. To je razlog zašto sam pokrenula javnu inicijativu da se napokon počne sustavno pratiti i evidentirati govor iz mržnje i zločin iz mržnje koji su počinjeni prema kršćanima. Vjerske slobode trebaju imati svi, bez obzira na vjeroispovijest. Država mora uspostaviti instrumente praćenja, evidentiranja, kažnjavanja i objavljivanja tih podataka”, zaključila je Petir.