Riječ je o značajnom odmaku od klasičnoga modela svećeničke formacije koji podrazumijeva puni boravak u bogosloviji i potpuno napuštanje civilne karijere. Novi model osmišljen je kao odgovor na dugogodišnji pad broja svećeničkih zvanja u Austriji, ali i kao pokušaj aktiviranja do sada nedovoljno iskorištenoga potencijala muškaraca s bogatim profesionalnim i životnim iskustvom.

Program nosi naziv „Zweiten Weg für Spätberufene” („Drugi put za kasna zvanja”) i namijenjen je muškarcima koji su već ostvareni u profesionalnom, društvenom i osobnom životu. Umjesto jedinstvenog i strogo strukturiranog modela, naglasak je stavljen na individualno prilagođenu formaciju, usklađenu s radnim obvezama i životnim okolnostima svakog kandidata.

Teološki studiji mogu se pohađati u fleksibilnom obliku, uključujući studij na daljinu, a kandidati nisu obvezni na stalni zajednički život u bogosloviji niti isključivo na klasičnu prisutnu nastavu. Ipak, duhovna i pastoralna formacija ostaje čvrsto povezana sa bogoslovnim okruženjem. Austrijski mediji navode da će se taj dio formacije organizirati u skladu s profesionalnim obvezama kandidata, iako još nije do kraja razjašnjeno hoće li u određenim fazama biti potrebna dulja rezidencijalna prisutnost u bogosloviji.

U jasno ograničenim slučajevima program predviđa i mogućnost da kandidati, nakon ređenja, nastave obavljati svoje civilno zanimanje, uz izričito odobrenje mjesnoga biskupa. Takav profesionalni angažman mora biti u skladu sa svećeničkom službom i etikom, dok su političke dužnosti izričito isključene. Kandidati koji obnašaju javne političke funkcije morat će se odreći tih službi prije ulaska u fazu pripreme za đakonat i prezbiterat.

Time austrijski model predstavlja znatan odmak od dosadašnje prakse, prema kojoj su kasna zvanja uglavnom zahtijevala radikalan prekid dotadašnjega profesionalnog života i puni ulazak u bogoslovnu zajednicu. U nekim drugim europskim zemljama, poput Njemačke, i dalje djeluju specijalizirana bogoslovije za starije kandidate koja inzistiraju na punom rezidencijalnom obliku formacije.

Unatoč strukturnoj fleksibilnosti, austrijski program u potpunosti zadržava kanonske uvjete svećeničke formacije u latinskom obredu. Kandidati moraju biti neoženjeni ili udovci te se slobodno obvezati na doživotni celibat. Organizatori ističu da cilj programa nije „olakšati” put prema svećeništvu, nego ga prilagoditi stvarnim životnim okolnostima starijih kandidata, uz očuvanje zahtjevnosti i cjelovitosti formacije.

Demografski kontekst pritom igra ključnu ulogu. Austrija, s oko devet milijuna stanovnika, ima gotovo polovicu stanovništva koje se izjašnjava katolicima. Prema službenim statističkim podatcima, u zemlji živi oko 850 tisuća muškaraca u dobi između 45 i 60 godina, od kojih je približno 400.000 krštenih katolika, a oko 50.000 redovito sudjeluje na nedjeljnoj euharistiji. Iako je većina tih vjernika u braku, crkveni izvori procjenjuju da potencijalni krug kandidata za novi program ipak broji nekoliko tisuća muškaraca.

Austrija, poput većine zapadnoeuropskih zemalja, bilježi pad svećeničkih zvanja još od razdoblja nakon Drugoga vatikanskog sabora. Kasna zvanja pojavila su se krajem 20. stoljeća kao svojevrsni kompenzacijski fenomen, no u posljednjem desetljeću njihov se broj također smanjio. Istodobno se primjećuje blagi porast broja mlađih kandidata. Prosječna dob ređenika u Austriji posljednjih je godina iznosila 35 godina ili više, dok je 2025. pala na 34 godine, pri čemu je polovica kandidata bila u dobi između 27 i 31 godine.

U tom kontekstu Konferencija rektora austrijskih bogoslovija muškarce srednje životne dobi vidi kao „neprocjenjivu vrijednost za Crkvu”, ističući njihovu profesionalnu zrelost, životno iskustvo i sposobnost da te darove stave u službu crkvenih zajednica.

Program se u cijelosti oslanja na smjernice dokumenta Ratio Fundamentalis Institutionis Sacerdotalis, koji je objavio Dikasterij za kler, a koji izričito prepoznaje posebnosti kasnih zvanja i odgovornost biskupskih konferencija da, u skladu s mjesnim okolnostima, oblikuju odgovarajuće modele formacije. Dokument naglašava da stariji kandidati često posjeduju „zrelije oblikovanu osobnost”, ali istodobno zahtijeva ozbiljan i zahtjevan formacijski put koji uključuje zajednički život, čvrstu duhovnu ukorijenjenost i temeljitu teološku izobrazbu.

Prema podatcima Austrijska biskupska konferencija, u Austriji je 2024. godine djelovalo 3269 svećenika, uz trend postupnoga, ali stalnog smanjenja njihova broja. Hoće li novi „Drugi put” dovesti do mjerljivog porasta svećeničkih ređenja tek će se vidjeti, no već sada jasno pokazuje spremnost Austrijske Crkve da preispita ustaljene obrasce i odgovori na suvremene pastoralne izazove novim, prilagođenijim rješenjima.