Susret je imao uobičajena tri dijela: liturgijski, pastoralni i obiteljski tj. sa zajedničkim objedom i druženjem. Koncelebrirano misno slavlje u katedrali predvodio je biskup Komarica, izrazivši svima bratsku dobrodošlicu i zahvalnost, spomenuvši i nenazočnu braću, osobito bolesne svećenike, preporučujući ih u zajedničku molitvu svih nazočnih.

U propovijedi biskup je – zajedno sa svim prisutnima – razmišljao o samoj biti svećeničkog poziva i poslanja što je sadržano u liturgiji ređenja. Protumačio je zatim značenje svetopisamskih tekstova toga dana. Posebno se zadržao na svetopisamskim porukama Božje utjehe u svakom vremenu, pa i sadašnjem, koje je puno egzistencijalnih problema, nesigurnosti i straha na lokalnom i globalnom području, ali također i izazova i mogućnosti. Potaknuo je svećenike na obnavljanje osobnog povjerenja u Krista, Vođu, Učitelja i Pastira, koji ih je pozvao u svoju uzvišenu službu i zadužio ih da je dostojno žive i da djeluju u njegovo ime u ovom konkretnom vremenu i prostoru. Zahvalio je svima za bratsku ljubav i pomoć njemu tijekom njegove službe – svećeničke i biskupske – te uputio molbu Trojedinom Bogu i Presvetoj Djevici i Bogorodici Mariji za sve svećenike sadašnje i buduće.

Liturgijsko pjevanje predvodile su redovnice Družbe Klanjateljica Krvi Kristove iz samostana „Novi Nazaret“.

Drugi dio zborovanja odvijao se u dvorani ordinarijata. Najprije je biskup Komarica održao „Uvodno izlaganje“, u kojem se dotakao „samo nekoliko segmenata naše domaće situacije, odnosno problematike“.  Naveo je neke poznate činjenice: tijesnu povezanost između domaće crkvene stvarnosti i našeg naroda“, „međuovisnost između vjernika laika i zaređenih svećenika i Bogu posvećenih osoba“, „još uvijek važnu ulogu Katoličke Crkve u našoj zemlji“.

Zatim je ustvrdio potrebu zajedničkog razmišljanja o novoj evangelizaciji i o načinima njezine provedbe; potrebu svestranog i temeljitog sagledavanja brojnih izazova, poteškoća ali i mogućnosti i šansi u sadašnjem životnom okruženju; spremnost na nove iskorake i hodanje ukorak s promjenama koje zahvaćaju ljude današnjeg vremena; buđenje veće odgovornosti prema dragocjenoj baštini Crkve.

Posebno je spomenuo „veliki dar Božje Providnosti“ u izuzetnom duhovnom i materijalnom doprinosu velezaslužnih redovnika trapista iz opatije Marija Zvijezda i njihovom divnom primjeru uspješnog sučeljavanja s brojnim problemima, potrebama i izazovima ovdašnjeg stanovništva – u duhu njihova redovničkog gesla „moli i radi“. Spomenuo je i aktualnu zadaću, koju je biskupija dobila od vodstva Crkve da pravilno vrjednuje i učini korisnim za sadašnje i buduće generacije dragocjenu duhovno-kulturnu i civilizacijsku baštinu više stotina članova nekadašnje opatije odnosno samostana. To se pokušava provoditi u djelo preko prije dvije godine osnovanog Europskog centra za mir i suradnju u Kući susreta Marija Zvijezda. Rad Centra je već pobudio mnoga utemeljena iščekivanja i nade kod brojnih sugrađana, a i kod dobronamjernih ljudi u drugim zemljama, poglavito u Hrvatskoj i u zemljama njemačkog govornog područja.

Biskup je naveo još nekoliko izazova i „uočljivih činjenica“: potrebu mijenjanja dosadašnjeg ponašanja; podrška već postojećem zajedništvu svih svećenika dijacezanskih i redovničkih; veće zauzimanje za buđenje novih duhovnih zvanja; prihvaćanje izazova i šansi „dijasporske životne sredine“. Na kraju izlaganja naveo je imena svećenika odnosno redovnika koji su otišli na pastoralno djelovanje u druge biskupije te imena onih koji su došli da djeluju na području Banjolučke biskupije. Svima je zaželio Božju pomoć i blagoslov.

Zatim je biskup Semren iscrpno predstavio Izvješće Vrhbosanske metropolije o dosadašnjem Sinodalnom putu (nad)biskupija. To je izvješće poslano ljetos u Rim kao pripremni materijal za Sinodu biskupa 2023 godine. Najprije je naveo osnovne podatke o općoj situaciji u kojoj se nalazi Crkva u BiH. Zatim je iznio glavne naglaske Sinodalnog puta svake od četiri (nad)biskupije. Prikazao je glavne probleme, poteškoće, izazove i uspjehe vodstva i članova Domovinske Crkve, s obzirom na unutar crkvenu situaciju i odnose i s obzirom na druge. Iz njegova Izvješća se moglo razabrati da je Sinodalni put u mjesnim Crkvama dobro i ispravno „zatalasao“ zajednice i da je ispravno usmjeren, te ga treba dalje odlučno nastaviti.

Biskup Komarica zahvalio je svom pomoćnom biskupu za uloženi veliki trud zajedno s drugim članovima dijacezanskog i metropolijskog odbora. Navijestio je da će tekst Izviješća dobiti svi svećenici i sve redovničke kuće, kako bi ga, zajedno s drugim članovima župskih i redovničkih zajednica, temeljito upoznali i u duhu izvješća nastavili svoj angažman u Crkvi.

Nakon kraće rasprave i stanke biskupijski povjerenici za pojedina područja u pastoralu biskupije podnijeli su svoja izvješća. I o njima je održana kraća diskusija. Uslijedio je uobičajeni zajednički objed svećenika, zajedno s biskupima, te duže bratsko druženje i razgovori o onome što se čulo na saborovanju u crkvi i dvorani.