"Barjaci kreću kraljevi..."

1. Vexilla regis prodeunt/ fulget crucis mysterium…/. Barjaci kreću kraljevi…
U Velikom smo tjednu, danima u kojima častimo otajstvo križa. Crkva s velikim ganućem proglašava drevni liturgijski himan, koji se prenosi od naraštaja do naraštaja i koji vjernici stoljećima ponavljaju. Veliki tjedan, središte liturgijske godine, oživljava u nama temeljne događaje otkupljenja vezane uz Isusovu smrt i uskrsnuće. To su ganutljivi dani koji diraju u srce, prepuni posebnog ozračja koje obuzima sve kršćane. Dani nutarnje šutnje, snažne molitve i dubokog razmišljanja o neobičnim događajima koji su promijenili ljudsku povijest i daju istinsku vrijednost našem življenju.
Danas, uoči svetoga Trodnevlja, želim se zajedno s vama, mišlju i srcem, uputiti u Jeruzalem. Vodit će nas samo bogoslužje sljedećih dana: uvest će nas u dvoranu Posljednje večere, odvest će nas na Kalvariju i konačno pred novoiskopani grob u stijeni.
2. Na Veliki četvrtak naći ćemo u dvorani Posljednje večere u Jeruzalemu kruh i vino. Taj će nas dan ponovno dovesti do ustanovljenja Euharistije, najvišeg dara Božje ljubavi u njegovu otkupiteljskom naumu. Apostol Pavao, pišući Korinćanima između 53 i 56 godine, utvrđuje prve kršćane u istini euharistijskog otajstva, predajući im što je i sam primio: “Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši, razlomi i reče: #!Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen. Tako i čašu po večeri govoreći: #!Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite, kad god pijete, meni na spomen#!” (1 Kor 11,23-25). Te riječi jasno očituju Kristovu namjeru: pod prilikama kruha i vina on postaje nazočan svojim “tijelom” koje se predalo i svojom “prolivenom” krvlju koja je žrtva Novoga saveza.
Istodobno on postavlja apostole i njihove nasljednike za poslužitelje ovoga sakramenta, koji ostavlja svojoj Crkvi kao najviši dokaz svoje ljubavi. Evo bitnog sadržaja Velikog četvrtka. Neka nam Sin Božji dopusti živjeti ovaj dan prema riječima bizantske molitve: “O Sine Božji, učini me sudionikom svoje otajstvene gozbe: ja neću otkriti tajnu tvojim neprijateljima, niti ću ti dati poljubac kao Juda, nego ću ti kao dobri razbojnik priznati: Sjeti me se, o Gospodine, kada dođeš u svoje kraljevstvo!” (Bogoslužje svetoga Bazilija za Veliki četvrtak, Pričesna pjesma).
3. Na Veliki petak promatrat ćemo križ na Kalvariji. “Ecce lignum crucis…”, “Evo drvo Križa, na kom Spas je svijeta visio”. Oživjet ćemo “žalosna otajstva” Isusove muke i smrti. Pred Raspetim riječi koje je On izgovorio u tijeku Posljednje večere poprimaju dramatičnu važnost: “Ovo je moja krv Saveza, koja se prolijeva za mnoge, na otpuštenje grijeha” (usp. Mk 14,24; Mt 26,28; Lk 22,20). Isus je htio prikazati svoj život kao žrtvu za otpuštenje grijeha čovječanstva, izabravši stoga najokrutniju i najponižavajuću smrt, razapinjanje. Kao i u Euharistiji, tako i u Isusovoj muci i smrti na križu, tajna postaje neistraživa za ljudski um. Uspinjanje na Kalvariju bilo je neopisiva patnja, koja se prelila u strašnu muku razapinjanja. Kakve li tajne! Bog, koji je postao čovjekom, trpi da bi spasio čovjeka, preuzevši cijelu tragediju čovječanstva. Veliki petak daje nam misliti kako se u povijesti trajno redaju kušnje, među kojima ne možemo zaboraviti tragedije naših dana, kako se ne sjetiti u svezi s tim dramatičnih događaja koji još i danas izazivaju krvoprolića nekih naroda u svijetu? Muka Gospodinova nastavlja se u ljudskoj patnji. Nastavlja se osobito u mučeništvu svećenika, redovnica, redovnika i laika zauzetih ponajprije u naviještanju Evanđelja. Upravo smo prekjučer slavili “Dan molitve i posta za misionare mučenike”: Kršćanska je zajednica pozvana razmišljati o tim herojskim svjedočanstvima i sjetiti se u molitvi ove braće i sestara koji su životom platili svoju vjernost Kristu. Kršćanin mora naučiti nositi svoj križ s poniznošću i pouzdanjem te prepuštanjem volji Božjoj, nalazeći potporu i utjehu, usred životnih nevolja, u križu Kristovu, koji nam Otac daje u svakom teškom trenutku da možemo moliti: “Adoramus te, et benedicimus tibi…”, “Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet”.
4. Nakon očekivanja Velike subote, doživjet ćemo radost svetoga Uskrsa. Sveto se Trodnevlje završava u blistavom slavnom otajstvu Kristova uskrsnuća. On je predskazao: Trećeg ću dana uskrsnuti! To je konačna pobjeda života nad smrću. Najsvečanije i najveće od kršćanskih slavlja, uskrsno bdjenje dogodit će se noću. Očekivana noć… bogata svjetlom: noć blagoslovljene vatre, noć krsne vode, noć krštenja, krizme i euharistije. Noć Pashe, prijelaza: Kristova prijelaza iz smrti u život; našega prijelaza iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje. Neka nam Duh Sveti udijeli radost žena, učenica Gospodinovih, koje – kao što očituje bizantsko bogoslužje – rekoše apostolima: “Smrt je pobijeđena, Krist Bog je uskrsnuo i proširio na svijet svoje veliko milosrđe!” (Bizantsko bogoslužje, Tropar Velike subote, 4. tonus).
Neka nas na ovom duhovnom putu prati Presveta Djevica, Ona koja je pratila Isusa u njegovoj muci i bila nazočna pod križem kod njegove smrti. Neka nas Marija uvede u uskrsno otajstvo, jer s njom možemo doživjeti uskrsnu radost i mir.