Beatifikacija Carla Acutisa u Asizu

Umirovljeni vikar Rimske biskupije kardinal Agostino Vallini / Foto: YouTube/Vatican Media/screenshot

Zbog epidemioloških mjera broj nazočnih u bazilici bio je ograničen, ali se obred prenosio na velikim zaslonima na asiškim trgovima, kao i u izravnom prijenosu na portalu Vatican News odnosno YouTube kanalu Vatican Media.
Carlo Acutis, (1991. – 2006.) istražio je više od 136 priznatih euharistijskih čuda koja su se dogodila tijekom povijesti u različitim zemljama te je izradio njihov virtualni muzej, a nakon smrti, njegova izložba euharistijskih čuda posjetila je svih pet kontinenata. U srpnju 2018. papa Franjo ga je proglasio slugom Božjim, a u veljači ove godine Kongregaciji za proglašenje svetima odobrio dekret za proglašenje blaženim. Nedavno je utvrđeno da je Carlovo tijelo, 13 godina od preminuća, ostalo neraspadnuto.

U izdanju Salesiana d.o.o. uskoro izlazi nova knjiga o Acutisu, iz koje prenosimo neke dijelove:

(str. 7) Kako to da su 5. i 6. travnja 2019. u Asizu toliki ljudi okupljeni u molitvi sudjelovali u prenošenju tijela Karla Acutisa, mladića, preminuloga 2006. godine u dobi od samo petnaest godina? Mnoštvo naroda na čelu s asiškim biskupom Domenicom Sorrentinom prošlo je ulicama umbrijskoga gradića. Krenuli su od franjevačkoga Svetoga samostana do katedrale Sv. Rufina te potom do svetišta Svlačenja, koje podsjeća na mjesto gdje se je jedan drugi mladić, sveti Franjo, javno odrekao svega svojega nasljedstva kako bi čitavim svojim bićem slijedio Isusa iz Nazareta. Zašto je toliko ljudi, toliko mladih i svih drugih htjelo sudjelovati u tom događaju? Što život toga mladića govori današnjim mladima i odraslima?

(str. 31) Karlo je odmalena bio posebno osjetljiv na siromahe, one koje je susretao na ulici, one koje je viđao blizu kuće u Milanu ili u Asizu. Svoju je ušteđevinu često darivao beskućnicima i misijama. Kako nam se danas čini takvo velikodušno ponašanje? Ili naša ravnodušnost prema onima u nevolji? No zapamtimo: ako nam se i mali čin velikodušnosti čini velikim dok smo djeca, tako odrastajući malo-pomalo, moramo rasti i u društvenoj osjetljivosti prema siromašnima te pronaći način kojim ćemo im pomoći da steknu dostojanstvo i prava.

(str. 52) Međutim, Karlo nije bio ona vrsta mladića koja bi se mogla nazvati “bogomoljcem”. Nije bio zatvoren u vlastite pobožnosti niti je imao kakvih poteškoća pri uspostavljanu odnosa s drugima. Naprotiv, prijatelji su ga cijenili, bio je pun života, smiren i nasmijan, uvijek spreman priskočiti u pomoć i pobrinuti se za druge kao da je to njegova dužnost.

(str. 60) „Karlo Acutis bio je dijete koje se je toliko razumjelo u računalno programiranje da sam ostao bez riječi“, rekao je jedan računalni programer koji je poznavao Karlova oca. „Pitao sam se kako dječak te dobi može razgovarati o računalu sa stručnošću kakvu imam ja koji sam napisao nekoliko knjiga za velike nakladničke kuće specijalizirane za objavljivanje stručnih knjiga o računalstvu za studente i one kojima je to posao“.

(str. 67) Da bi posvjedočio stvarnu Isusovu prisutnost u sakramentu euharistije, uz pomoć je obitelji zamislio izložbu euharistijskih čuda koja su dogodila tijekom stoljeća. Danas se to smatra svjetskim događajem. Uvjeren da se postaje svetim samo ljubeći Boga iznad svega i bližnjega kao sama sebe, na jednom se panou te izložbe može pročitati: „Što nam bolje može pomoći da to ostvarimo nego da crpemo iz sama izvora ljubavi, iz euharistije? Isus će se po euharistiji nastaniti u nama i povećavajući tako našu sposobnost prodiranja u njegovo srce da bismo postajali osjetljiviji i spremniji kreposno živjeti.“ Bio je uvjeren da će oni što se svakoga dana pričešćuju ići ravno u raj.

(str. 122) „Karlo je bio dijete svojega vremena“, kaže njegov župnik. „Volio se šaliti, bio je simpatičan, uvijek nasmijan (čak i u bolesti), pomno je njegovao prijateljstva, radoznao, zaljubljenik u tehnologiju i informatiku. Mnogo je sati posvetio virtualnom svijetu te bi ga se već htjelo proglasiti ‘zaštitnikom interneta’ zbog umijeća koje je pokazivao u programiranju stranica te uređivanju videozapisa i prezentacija ujedinjujući tehničke vještine i kršćansku strast“.

Uoči beatifikacije u Asizu je za javno čašćenje od 1. do 10. listopada bila otvorena Karlova grobnica, u asiškim crkvama svakodnevno su slavljene mise i priređivana klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a u katedrali Sv. Rufina i klaustru bazilike Svete Marije Anđeoske otvorene izložbe o euharistijskim čudima i marijanskim ukazanjima. Talijanska mladež virtualno se okupila pod geslom „Blago tebi: Škola sreće“, kao i molitvenom bdjenju uoči samog slavlja beatifikacije.