Časni sluga Božji José rođen je 25. kolovoza 1811. u San Sebastiánu de La Gomera, glavnom gradu istoimenog otoka u kanarskom arhipelagu, a maloga Joséa roditelji su odgajali u življenju vrlina. Sakrament krštenja primio je 31. kolovoza u župi Velike Gospe gdje je kasnije i otkrio svoj svećenički poziv.

Shvatio je da se mora posvetiti proučavanju ljudskih i božanskih znanosti, što je činio u španjolskim gradovima San Fernando de La Laguna, Valenciji i Sevilli. Za prezbitera je zaređen u Sevilli 27. veljače 1836., a svoju službu posvetio je brizi za tijela i duše. Njegovo znanje i Božja milost bili su izvor koji je nadahnjivao njegov apostolat, osobito u duhovnom upravljanju i podjeli sakramenta pomirenja, kao i u karitativnoj skrbi prema siromašnima i potrebitima, u kojoj je materijalna milostinja bila praćena božanskom riječju i ljudskim osmijehom.

Njegove kvalitete i život na glasu svetosti doveli su ga do toga da bude imenovan sinodalnim ispitivačem u raznim španjolskim biskupijama te teološkim savjetnikom Prvog vatikanskog sabora, gdje su ga poznavali i poštovali mnogi biskupi, među kojima i blaženi papa Pio IX.

Poslušnost ga je dovela do toga da 1871. prihvati imenovanje kanonikom katedrale u Sevilli, gdje je upoznao druge duše koje je trebalo duhovno voditi, uključujući svetu Ángelu de la Cruz, siromašnu radnicu u gradskoj tvornici cipela, s kojom je utemeljio Institut sestara Družbe Križa. Prigodom prve obljetnice osnutka Družbe Križa rekao je: “Milosrđe Crkve, bitnog za život ljudskog društva, jest i uvijek će biti milosrđe. Stvoreni smo da ljubimo i da budemo ljubljeni, i da ljubimo svemogućeg dobrog Boga i svakog čovjeka radi Boga.”

Euharistija i Marija oblikovali su njegov apostolat. Pokretačka snaga u danu bilo je euharistijsko slavlje u kojem je sudjelovao s velikom predanošću i sabranošću. Volio je i ljubio Majku Božju, koja mu je uvijek bila na usnama i kojoj je posvećivao duge trenutke razgovora uz molitvu svete krunice, koju je uvijek imao u rukama.

Njegov život karakterizirale su kreposti poniznosti i milosrđa, a uvijek ih je pratio molitveni stav prijatelja Božjega koji je, u pokori i siromaštvu, predao svoju dušu Bogu u glavnom gradu Andaluzije 23. travnja 1878. godine, ostavljajući dubok trag na sve one koji su ga poznavali.

Njegov glas svetosti prenosi se s koljena na koljeno, sve do današnjih dana. Proces beatifikacije, u biskupijskoj fazi, započeo je u Sevilli u svibnju 2014. i završio 2016. godine.

Tijekom redovitog zasjedanja otaca kardinala i biskupa 17. svibnja 2022. priznato je da je živio kreposti do herojske razine. Zbog toga je Sveti Otac odredio da se izda dekret kojim je proglašen časnim slugom Božjim.

Za vrijeme nastavka procesa u Rimu, 2018. godine došlo je do medicinski neobjašnjivog ozdravljenje koje je pripisano svećeniku Joséu. Od 28. siječnja do 9. travnja 2019. u Sevilli je održan biskupijski proces za navodno ozdravljenje jedne sestre iz Družbe Križa. To je potaknulo Papu da u audijenciji 14. ožujka kardinalu Semeraru odobri proglašenje dekreta o čudu koje se pripisuje zagovoru Časnog sluge Božjeg.

Imena Ángele Guerrero i Joséa Torresa, osnivačice i suosnivača Instituta ponovno su se našla ujedinjena povodom čuda koje je pripisano sestri navedenog Instituta. Naime, ova sestra oboljela je od masivne obostrane plućne tromboembolije i plućnog infarkta. To ju je potaknulo da se pouzda u očinski zagovor Joséa Torresa Padille, čija je beatifikacija razlog za slavlje za Španjolsku, a posebno za metropolitansku nadbiskupiju Seville i za biskupiju San Cristóbal de La Laguna.