Premda su koronavirus i mjere koje se protiv njega podzimaju u dobroj mjeri „zagospodarile“ i novim brojem Glasa Koncila, brojni njegovi tekstovi još su uvijek svojevrsni podsjetnik na uobičajeni, redoviti crkveni i društveni život, onakav kakav je bio i onakav kakav opet treba biti, možda još i bolji, pročišćen teškim iskustvima. Među takve priloge spada i intervju predsjednika Inovacijsko-poduzetničkoga centra iz Rijeke.

Premda su poticaj intervjuu dale brojne nagrade i medalje koje hrvatski inovatori dobivaju na svjetskim smotrama, Nemet ipak kaže: „Nakon prve dvije, tri medalje koje su ugodna hrana sujeti, i najuspješniji inovatori uviđaju besmislenost prikupljanja medalja. Svaki bi inovator radije prodao ili komercijalizirao jednu inovaciju nego svake godine dobio dvadeset medalja, a da ne spominjemo usporedbu društvene koristi.“

Stoga u većem dijelu razgovora sugovornik upoznaje čitatelje se problemima s kojima se susreću inovatori u pokušajima plasmana svojih inovacija. „U Hrvatskoj 85 posto domaćih patenata posjeduju individualni inovatori, a u svijetu je odnos individualci – industrija upravo obrnut. To znači da u Hrvatskoj ne inoviraju profesionalci, nego velikom većinom amateri. Iako je to porazno, mnoge od tih ‘amaterskih’ ideja mogle bi postati proizvod za domaće obrtnike kad bi se izumitelju pružila stručna i financijska potpora za razvoj i komercijalizaciju, tj. pretvaranje inovacijskoga u poduzetnički projekt. Ključni uvjet za to – kontakt između obrtnika, inovatora i eksperata za realizaciju projekta – nitko ne osigurava“, kaže među ostalim Nemet. Sugovornik iznosi i svoje viđenje mogućeg i poželjnog doprinosa Crkve zdravijem i moralnijem poslovnom okruženju, u kojemu bi i inovatori lakše došli na svoje.