O definiciji beskućnika ovisi procjena broja beskućnika, istaknuo je Mlinar. Zakon o socijalnoj skrbi definira da su beskućnici osobe koje borave u prihvatilištima, na javnim mjestima ili napuštenim objektima. Službeni podaci govore da je takvih oko 450 ali, rekao je Mlinar, Hrvatska mreža za beskućnike procjenjuje da je u Hrvatskoj puno više beskućnika – apsolutnih, tj. onih koji borave u prihvatilištima i javnim jestima, je oko 2000, dok je relativnih oko 10000 osoba, odnosno onih koji žive u neadekvatnim uvjetima.

Dopredsjednik Hrvatske mreže za beskućnike je istaknuo da većina gradova nije ispunila svoju zakonsku obvezu i da nije donesen program o beskućništvu. Statistika u prihvatilištima pokazuje da problem beskućništva više pogađa muškarce kojih je 80%, dok je 20% žena, a od njih su 98% samci.

Osvrćući se na uzroke beskućništva Mlinar je istaknuo „da smo svi potencijalni beskućnici”. Upozorio je i na percepciju u javnosti da su beskućnici neradnici, alkoholičari i slično, dok današnja slika ukazuje da beskućništvo obuhvaća sve kategorije građana. Primijetio je, pritom, da je istina da su beskućnici većim dijelom ovisnici i psihički bolesne osobe, koje je teško zaposliti i integrirati u društvo, ali i to da se iz godine u godinu povećava broj mladih beskućnika. „Potrebno je promijeniti definiciju beskućništva, po uzoru na onu koju koristi Europska federacija nacionalnih organizacija koje rade s beskućnicima, i da se ta definicija malo proširi… Potrebno je na lokalnoj razini razvijati preventivne programe za beskućništvo”, rekao je Mlinar.

Jedan od programa koji pomaže beskućnicima je program „Uličnih svjetiljki” – časopis koji izlazi 10 godina, a njegovi počeci vezani su uz otvorenje prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje” u Rijeci. Urednica Krapac je istaknula da je časopis nastao po uzoru na međunarodni projekt, samoodrživ je, nema reklama, i financijski pomaže beskućnicima. Od iznosa od 8 kuna pola ide osobi koja ga prodaje, a preostalih 4 kune namijenjeni su za izlazak novoga broja. “Ono što je važno za beskućnike je da ovaj projekt uključuje i nas kao izdavače, ali i građane. To je jedan zajednički projekt, jer da nema građana koji bi kupovali časopis, projekt ne bi opstao. Djelujemo na neki način na tri razine: financijski pomaženo korisnicima, jedini smo koji obrađujemo teme o beskućništvu i ostalim srodnim društvenim temama, te postajemo platforma za susrete koji pomažu beskućnicima integraciju u društvo”, rekla je Krapac.

Urednica „Uličnih svjetiljki” također je demantirala činjenicu da su beskućnici neradnici. „Kod nas se pokazalo da su to osobe koje imaju priličan broj godina staža, te su u nekim životnim okolnostima ostali bez posla i stana i našli se na ulici. Naši korisnici uglavnom rade, na ulici su prepoznatljivi po majici, kapi i jakni „Uličnih svjetiljki”, i prodaju novine i ljeti i zimi, u raznim vremenskim uvjetima, i to nije lako”. Krapac je također ukazala na dobru suradnju s Centrima za socijalnu skrb oko pribavljanja dokumenata beskućnicima, koji ih prijavljuju na svoju adresu, a onda se s dokumentima beskućnicima otvara mogućnost traženja posla i slično. Također je naglasila da se treba raditi na tome da se razbija glavna predrasuda da se beskućništvo ne događa nekima, ono se može dogoditi svakome.

Tomica, jedan od korisnika projekta “Uličnih svjetiljki”, posvjedočio je u emisiji o svome životnom putu te životu beskućnika. On je sam, nema obitelji, a na ulici se našao jer nije bio u mogućnosti plaćati podstanarstvo. Otišao je u prenoćište u Jukićevoj u Zagrebu, kod sestara Majke Terezije. Ondje je čuo za Ulične svjetiljke, i već je 6 godina prodavač u Jurišićevoj ulici. “Upoznao sam puno dobrih ljudi. Poznanstva su mi pomogla da dobijem socijalnu pomoć od koje plaćam smještaj, a od prodaje časopisa preživljavam… Nije mi se dogodilo da me netko vrijeđa. Nemam radnog vremena. Dođem ujutro, zatim poslije odem na ručak i onda se vratim na svoje mjesto. Imam stalne kupce, a rado se uključujem u druge volonterske akcije”, rekao je Tomica. Na kraju je podijelio svoj savjet kako mudro živjeti i ne klonuti. Naglasio je da “treba biti skroman, ne predavati se i imati ljudi koji će priskočiti u pomoć”.