Oslanjajući se, kao i obično, na drugo liturgijsko čitanje – ovoga puta 6. nedjelje kroz godinu iz Prve poslanica Korinćanima (1 Kor 15, 12.16-20) vlč. Bulat s prisutnima je promišljao o shvaćanju i vjeri u uskrsnuće.

„U petnaestom poglavlju Prve Korinćanima Pavao razvija dogmatsko učenje o uskrsnuću Krista i svih u Krista krštenih. On odgovara na poteškoću Korinćana koji kao obraćeni Grci imaju problem s oživljavanjem tijela. Grčki filozofi smatrali su da je tijelo zatvor duše i mudracu je najveća sramota što mu je duh zatvoren u pokvareno tijelo. Na tu teškoću se odnosi Pavlovo pitanje: Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki medu vama govore da nema uskrsnuća od mrtvih? Za Pavla i ostale apostole, kao i za nas danas, Kristovo uskrsnuće temelj je evangelizacije, krštavanja, propovijedanja i Crkve. Krštenjem vjernici bivaju egzistencijalno povezani s Kristom raspetim i uskrslim. Tada im se opraštaju grijesi. Da Krist nije zbiljski uskrsnuo, krštenje ne bi bilo valjano, grijesi ne bi bili oprošteni, vjera bi bila bespredmetna“, pojasnio je predavač.

Promišljajući o poimanju smrti za kršćane, vlč. Bulat je rekao: „Malo je stvari koje su za rano kršćanstvo karakterističnije od posebnog gledanja na smrt. Za pogane smrt je bila kraj svega. Ona je bila protivnik koji će na kraju poraziti sve ljude. No, za kršćane ona nije bila ništa više od sna. Krist je uništio njezin žalac. Stoga, Pavao o smrti može govoriti kao o dobitku, te o svojoj želji otići i s Kristom biti. Tako se vjernici, kada bi umrli, nisu oplakivali kao oni koji su nepovratno izgubljeni. Jer oni su otišli Kristu. No to je tako, upozorava Pavao, samo ako postoji uskrsnuće. Jer ako Krist nije uskrsnuo, tada ni oni neće uskrsnuti nego u trenutku kad su mislili da padaju u san u Kristu, oni propadoše.“ Nakon izlaganja sudionici su izrekli svoje osvrte, zapažanja i pitanja na temelju protumačenoga. Sljedeća Biblijsko-molitvena večer održat će se 18. ožujka.