Mladi iz udruge u zajedništvu s mladima iz osječke Župe Uzvišenja Svetoga Križa i Župe sv. Mihaela, predvođeni studentskim kapelanom vlč. Mariom Žigmanom, krenuli su u jutarnjim satima prema Aljmašu. Stanka u oba smjera bila je u župi Sarvaš, gdje je mlade dočekao župnik vlč. Mario Brkić koji je pripremio okrjepu. Mladi su se u crkvi zajedno pomolili za cijelu župu te mlade svoje nadbiskupije i fotografirali se.

Po dolasku u Aljmaš okupljene je dočekao župnik Ante Markić, a nakon kratkog odmora uslijedilo je slavlje mise koje je predvodio vlč. Žigman. U homiliji je promišljao o vjerovanju te je istaknuo da svi vjeruju, ali se to vjerovanje razlikuje od onoga biblijskog koje je sami dar od Boga. Vjera započinje ondje gdje prestaje čovjekova snaga. O tome je svjedočio i evanđeoski ulomak o satniku i njegovom sluzi (Mt 8, 5 – 17). U srcu satnika vidljivo je pouzdanje u Gospodina i vjera da On ima moć uslišati molitvu samo jednom riječju. Kao što i apostol Pavao kaže, vjera započinje slušanjem Božje riječi.

Osvrnuo se i na misli filozofa Kanta koji je tvrdio da kršćanstvo nije bezinteresno, nego da vjerujemo u Boga zbog određene nagrade. Iako na prvu možda djeluje istinito, takav stav je egoističan, rekao je propovjednik, dodavši da onaj koji želi vjerovati u Boga bez očekivanja nagrade zapravo pokazuje da je usredotočen samo na sebe i svoje snage. Bez očekivanja ikakve nagrade naš entuzijazam za djelovanje slabi. Čovjeku su potrebni Bog i drugi i bez nagrade nema motiv da se uvijek iznova posvećuje Bogu i bližnjemu.

Zaključio je mišlju da je i sam satnik primio nagradu jer mu je sluga ozdravljen. Kao i njegov, Isus skida i naše terete. Potrebno ih je samo donijeti pred Njega i vjerovati.

Nakon slavlja mladi su se okrijepili te imali slobodno vrijeme za druženje i boravak u prirodi. U povratku su posjetili zajednicu Cenacolo gdje su ih dočekali duhovnik zajednice i župnik Župe Preslavnog Imena Marijina u Osijeku preč. Ivan Jurić s mladićima iz zajednice. Oni su posvjedočili o svom življenju prije ulaska u zajednicu i svim poteškoćama i teretima koje su nosili i koji su ih doveli do Cenacola, a i o putu ozdravljenja i susreta s Gospodinom u zajednici. Okupljeni su pogledali kratki dokumentarni film o osnutku zajednice te sudjelovali u zajedničkoj molitvi pred Presvetim u kapelici, nakon čega je uslijedio povratak u Osijek.