Spomenik je otkriven na svečanosti, kojoj su, među ostalim, nazočili i predstavnici mađarske i hrvatske vlasti, svećenika predstavnika Nadbiskupije Kaloča i Biskupije Subotica te tamošnjih Hrvata, izvijestila je Facebook stranica NIU “Hrvatska riječ”.

“Pozivam vas na zajedništvo i potičem da i nadalje čuvate i razvijate svoj hrvatski identitet, svoju vjeru i bogatu kulturnu baštinu kao što je to činio i biskup Ivan Antunović – u svim aktivnostima koje budete poduzimali u tome smjeru i s tom namjerom institucije Republike Hrvatske pružit će vam svoju punu potporu”, poručio je tom prigodom državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas.

Svečanosti je nazočio, među ostalim, i đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, koji je predvodio i misno slavlje u tamošnjoj crkvi.

Na misi, u svome pozdravnom govoru nadbiskup Hranić je rekao: „Draga braćo i sestre, sve Vas od srca pozdravljam okupljene na ovom euharistijskom slavlju kojim želimo Bogu zahvaliti za život i djelo veoma uglednog sina ove sredine, svećenika Kaločke nadbiskupije, titularnog biskupa i prvog te velikog prosvjetitelja bačkih Hrvata, Bunjevaca i Šokaca, ovdje u Podunavlju, u južnom dijelu tadašnje Austro-ugarske monarhije“. Za podršku i promicanje inicijative zahvalio je Miklosu Solteszu, državnom tajniku za odnose s vjerskim zajednicama i nacionalnim manjinama u Vladi Republike Mađarske, Zvonku Milasu, kao i gradonačelnici Grada Baje Klári Nyirati i svima nazočnima.

„Biskup Ivan Antunović je čitavim svojim bićem, umom i srcem ljubio Boga i vjera u Boga nadahnjivala je i njegovu ljubav prema svakom čovjeku, pa tako i njegov prosvjetiteljski rad i zauzimanje za očuvanje identiteta, jezika, kulture i napretka hrvatskog naroda kojem je pripadao, a kojemu je u to vrijeme prijetila velika opasnost od potpunog otuđenja“, rekao je mons. Hranić.

U homiliji je spomenuo kako je biskup Antunović poput biblijskog dječaka Danijela, koji je završio kao izgnanik na dvoru kralja Nabukodonozora gdje se istaknuo mudrošću i uzornim životom. „Rođen je 1815. Potječe iz plemenitaške obitelji Stipana Antunovića. Sin je Jose i Mande rođene Petrić. U život je iz svoje obitelji i iz ovoga svoga zavičaja ponio vjeru u Isusa Krista, ljubav prema Bogu i čovjeku, prema narodu kojemu je pripadao i Isusovu osjetljivost za potrebe i patnju malenih, onih slabijih, koji su u težem položaju. Pučku školu završio je u rodnom mjestu. Školovanje je nastavio u Subotici, Segedu, Pečuhu i u Kaloči, gdje je završio i teološki studij te je 1838. bio zaređen za svećenika. Zbog svoga uzornoga svećeničkoga života i ljudskih kreposti bio je imenovan kanonikom velikim prepoštom Prvostolnog kaptola ugledne Kaločke nadbiskupije i metropolitanskoga sjedišta, kojemu je u ono vrijeme, kao sufraganska, pripadala i tadašnja Đakovačka i Srijemska biskupija iz koje i ja dolazim. Postao je i kanonikom velikim prepoštom sv. Pavla u Beču. Bio je i podžupan Bačke županije. Stekao je naslov opata, a 1876. imenovan je titularnim, tj. naslovnim biskupom – bosanskim“, razložio je nadbiskup.

„Ivan Antunović, kao kanonik i biskup, makar nije bio i zaređen nego je bio naslovni biskup, postao je stup i najutjecajnija nacionalno svjesna osoba, čovjek koji je pokrenuo borbu za nacionalnu opstojnost bačkih Hrvata koje je okupljao pod bunjevačkim i šokačkim imenom, nastojeći tako smanjiti njihovu usitnjenost zbog raznih pokrajinskih i podnacionalnih imena kao Dalmatinci, Bošnjaci, Iliri, Bunjevci, Raci, Toti, Šokci itd. Zato je, u želji da uz pomoć novina stvori pisani jezik koji bi služio za širenje prosvjete i za uzajamno povezivanje, pokrenuo najprije Bunjevačko-šokačke novine, a zatim Bunjevačko-šokačku vilu. Oko njega su se okupljali i drugi hrvatski intelektualci. Osnivao je prosvjetne i druge važne ustanove: Kaločku štedionicu, Čitaonicu, Dobrotvorno žensko društvo, Vodnu zadrugu i druge. Skrbio je za školovanje darovite djece svojih sunarodnjaka. Bio je prosvjetni i kulturni radnik, pisac molitvenika, književnik, suradnik u brojnim novinama pod vlastitim imenom i nekoliko pseudonima. Iza sebe je 1888. godine ostavio i brojne neobjavljene rukopise. Surađivao je i dopisivao se s najpoznatijim hrvatskim intelektualcima svoga vremena u Monarhiji i izvan Monarhije. Pokazao je što može ustrajnost i upornost te i nama danas pokazuje kako i koliko se treba truditi manjina, kako bi u dijaspori sačuvala i dalje razvijala svoj identitet, jezik, kulturu te obogatila sredinu kojoj pripada“, rekao je nadbiskup.

Na kraju je nadbiskup Hranić istaknuo povezanost biskupa Antunovića sa biskupom Strossmayerom, koji mu je pomagao financijski, uvodeći ga i u hrvatske kulturne i političke krugove, jer je prepoznao da gore istim evanđeoskim žarom i idealima.

Biskup Antunović (Kunbaja 1815. – Kalača 1888.) jedna je od najznačajnijih osoba među Hrvatima u Ugarskoj u XIX. stoljeću. Bio je veliki narodni prosvjetitelj i preporoditelj, kalački kanonik i naslovni biskup bosonski, pokretač preporoda među ugarskim Bunjevcima i Šokcima, publicist i prozni pisac. Pokretač je “Bunjevačkih i šokačkih novina” i “Bunjevačke i šokačke vile”.

Podsjetimo, prije nešto više od godinu dana i u Subotici je otkriven spomenik biskupu Antunoviću, a kao rezultat zajedničke inicijative Hrvatskog nacionalnog vijeća, KD-a “Ivan Antunović” i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata nastale povodom 200. obljetnice rođenja ovog velikana, koja je proslavljena 2015. godine, izvijestila je u srijedu 24. studenoga Katolička tiskovna agencija (KTA).