Budi dio naše mreže
Izbornik

Biskup Bogdan predvodio misu za žrtve Domovinskog rata

Zagreb (IKA)

Vojni ordinarij Jure Bogdan predvodio je misno slavlje za sve žrtve Domovinskog rata, Vukovara i Škabrnje u petak 18. studenoga u zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode u Zagrebu.

„Dobro je u miru čekati spasenje Gospodnje” (Tuž 3, 26) redak je kojim završava prvo čitanje iz knjige tužaljki. S tim osjećajima u srcu i duši, okupljeni oko Gospodnjeg oltara, u Zagrebu u zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode”, zajedno s našim sunarodnjacima u Domovini i po svijetu, stariji i mladi, dijelimo iste osjećaje: sjećanje na okrutna ubojstva, rušenje i palež, neshvatljivo uništavanje naše Domovine, od Iloka, Vukovara, preko Škabrnje i Dubrovnika do Prevlake”, rekao je biskup Jure Bogdan započevši svoju homiliju i nastavio: “Veliki zločini dogodili su se na današnji dan prije 31 godinu, kad su neki strani ljudi, opijeni ideologijom „Načertanija“ sijali smrt te nemilosrdno pustošili i ubijali posvuda gdje su stigli u Hrvatskoj. 18. studenoga 1991. Vukovar i Škabrnja pali su u ruke okrutnoga zla i mržnje. Sve nas je to duboko potreslo i ostavilo velike rane na tijelu i duši”, rekao je biskup Bogdan te naglasio da je tada u narodu taj bezumni čin ostavio traga na svima. “Zatečeni smo i zbunjeni provalom mržnje koja je progovorila svom ubojitom silinom i koja ostavlja tragove dubokog mraka, pomračenja ljudske savjesti, srca i čovječnosti. Svima nama nameće se teško pitanje, otkuda i zašto zlo u svijetu? Ono se nameće i večeras iz grča strašnih nevolja i zala koja su se dogodila u Posavini i Hercegovini, u Dalmaciji i Lici, Banovini, Slavoniji, Baranji i Bosni, Kupresu, Konavlima i Dubrovniku, posvuda gdje je vihor rata i tornado mržnje neshvatljivih razmjera prohujao svojom razornom snagom”.

U nastavku je upitao na koji način je agresor pomislio da ima budućnost ako svojim sijanjem mržnje i ubojstvima čini takvo zlo. “Pitamo se također, i ne možemo razumjeti, kako su počinitelji zala mogli povjerovati da će zlom i ubijanjem nešto postići? Što u svojim glavama proživljavaju kreatori osvajačkih ideologija, koji odlaze u tuđu zemlju, krasti, paliti, silovati, ubijati, osvajati? O kakvoj to budućnosti snivaju za sebe i svoju djecu oni koji ju grade na zločinima? Kako razumom protumačiti svu nerazumnost i okrutnost zla koje se dogodilo u Vukovaru i Škabrnji? Kako razumom protumačiti ideologiju spaljene zemlje prije tridesetak godina, a koja i danas hara i pustoši u našoj neposrednoj blizini na Europskome tlu. Dok se večeras sjećamo svih poginulih, stradalih i nestalih u Domovinskome ratu, postavljamo si pitanje: jesu li oni koje je mržnja pogubila jednostavno žrtve mržnje, ili njihovu konačnu sudbinu određuje netko drugi? Ima li ova patnja neko značenje ili je i ona sastavnim dijelom besmisla koje je zlo stvorilo”.

“Dok promatramo čudesno Božje djelovanje u prirodi koja se priprema za zimsko mirovanje i odmor kako bi se na proljeće pokrenuo novi život u svom sjaju i ljepoti, dok se kao kršćani u posljednjim tjednima liturgijske godine usredotočujemo na svetkovinu Krista Kralja koji uskrsnućem pobjeđuje zlo i smrt, i 31 godinu poslije zločina u Vukovaru i Škabrnji, posvuda gdje su počinjeni zločini, ljudski i vjernički, zbunjeni smo: Bože gdje si Ti tada bio?”, upitao je biskup Bogdan.

Naposljetku, biskup je Bogdan ponudio odgovor na tragediju rata, mržnje i sijanja zla. “Izvor je ove tragedije u duhovnoj dimenziji, u ljudskoj slobodi zahvaćenoj na neshvatljivi način zlom, koje je pomračilo savjest i um. Starozavjetni sveti pisac se ne bavi počiniteljem zla nego usredotočuje svoju pažnju, ljudskom i vjerničkom solidarnošću prema onima kojima je naneseno zlo te svjedoči Božju blizinu i solidarnost s njima. To nas sve potiče, da u ovakovim i sličnim kušnjama i situacijama, mi svoju pažnju prvenstveno usredotočujemo na rodbinu i prijatelje preminulih, ubijenih, nestalih i do danas nepronađenih, i očitujemo svoju solidarnost s patnjom i ranama sviju koji pate. Svojim dolaskom danas u svetište sveta Mati Slobode mi želimo svetopisamskim riječima biti blizu svakoj duši „kojoj je oduzet mir”, koja „sahne u čovjeku”, osjetiti vaš „dotrajali život” pridružiti se ljudskoj bijedi i stradanju, pelinu i otrovu”, citirao je retke iz knjige Tužaljki.

“Braćo i sestre, Iz naše sjetne i tjeskobne situacije, jedna snažna Isusova tvrdnja u evanđelju želi nas božanskom snagom podići: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu!” (Mt 10,28). Ovaj “Ne bojte se!” izgovorio je Sin Božji, koji je i sam “ubijen u tijelu” – kako veli sv. Petar – a “oživljen u Duhu” (1 Pt 3,18). On zna da čovjek može ubiti čovjeka, i obznanjuje da to ubojstvo ne određuje njegovu konačnu sudbinu. Što nam može zlo ako smo Božji? Može slomiti naše prolazno i smrtno tijelo, ali dušu ne može ubiti. Tu moć ima Zli, davao, čije zlodjelo se suptilno očituje u svakoj maloj i velikoj opačini, malome i velikome grijehu, zlu. Čvrsto vjerujemo da su duše naših pokojnih vjerničkom ucijepljenošću i ukorijenjenošću u Boga živoga i u snagu njegove ljubavi, pobjednice nad smrću koja se očitovala u Isusovu križu i uskrsnuću o čemu nam govori pročitano Evanđelje”, naglasio je propovjednik.

“Dok razmišljamo o našim pokojnicima upravljamo Bogu molitvu da nam očuva našu zemlju Hrvatsku od svakoga zla. Neka nas On, dobri Bog, snagom svoga Duha osposobi da i u najtežim životnim okolnostima budemo njegovi vjerni suradnici na izgradnji svijeta utemeljenog na ljubavi. Amen”, zaključio je biskup Jure Bogdan.

Na kraju misnoga slavlja Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske, Zbor i Tamburaški orkestar Policijske akademije, Klapa Janjevo te drugi glazbeni i dramski solisti priredili su svečani koncert naziva “Zapamtite Vukovar”, a mladi iz župe okupili su se na istočnom dijelu crkve te započeli molitvu krunice do Vukovarske ulice gdje su položili svoje svijeće.