U homiliji je biskup protumačio sadržaj blagdana: „Danas je blagdan Preobraženja Gospodnjega ili kako mi to u našem narodu kažemo Božje Lice. I s pravom tako nazivamo taj blagdan jer su apostoli vidjeli pravo Isusovo Lice, ne ono samo zemaljsko, ljudsko, nego ono koje je u vječnosti, Lice Božje. U Svetom pismu imamo molitvu, vapaj vjernika: ‘Lice tvoje, Gospodine, ja tražim, ne skrivaj lica svoga od mene.‘ Vidjeti Božje Lice zapravo znači biti spašen. (…) Lako je vjerovati kad je sve oko nas dobro, kad nam poslovi idu, zdravlje nas služi, ali kad sve to skupa padne, što onda? E tada treba zapravo vjerovati kao Abraham: ‘protiv svake nade’. (…) Vjerovati i onda kad vidimo da je križ – vjerovati u dobro, i kad gledamo smrt – vjerovati u uskrsnuće. To je vjera koja je prošla kroz kušnju. Samo vjera koja je kušana je spasonosna. Ova druga je ono, jest vjera, ali ne spašava. Ali vjera koja prolazi kroz kušnju, kroz probleme, i ostaje čvrsta, s čvrstim pouzdanjem u Boga – ta vjera spašava“.

Mons. Gorski potom je pojasnio kako nadići kušnje: „Tako su nam u tim trenucima kušnje potrebne i Božja blizina i nešto što će nas podići, ne samo bombardiranje neprestano lošim situacijama, lošim stvarima, perspektivom zla. Zamislite ako nekome stalno govorite, kad bi roditelji stalno govorili djetetu: ‘Ti si zao, ti si loš, ti si nesposoban‘ – to dijete nikad ne bi odraslo kao samostalno biće. Nikada! Jer kritika ne podiže čovjeka, ona ga spušta. Ohrabrenje podiže. (…) Zato nam Krist pokazuje svoje preobraženo Lice i ohrabruje nas, poziva nas na brdo Tabor, na trenutak predaha i na jednu viziju budućnosti. Apostoli su vidjeli budućnost, Nebo. Tako nam je, braćo i sestre, za zemlju potrebna vizija. Vizija naše budućnosti, onu koju možemo doseći. Vizija odgoja djece. Vizija naše Domovine, u kojem pravcu će se razvijati. Pa vizija župne zajednice. Potrebno nam je to što će stajati ispred nas. Zašto? Zato što samo cilj pokreće čovjeka. Ako je cilj dobar, ako je lijep i plemenit, on nas pokreće. Ali ako si ne postavimo lijepe i plemenite ciljeve onda kao da nemamo zašto živjeti. Nego nekako zapadamo u letargiju, u bezvoljnost. Zato nas današnji blagdan poziva da si postavimo u svojem ljudskom životu, zemaljskom, kršćanskom, da si postavimo visoke ciljeve, koji nas nose, koji nas potiču, koji izvlače iz nas ono najbolje što je Bog u nas usadio po našem rođenju“.

U homiliji je biskup istaknuo važnost euharistije: „Zato se i mi svake nedjelje penjemo na brdo Tabor. To je euharistija naša. Tu mi dolazimo Gospodinu. (…) I sam ga Otac potvrđuje pred svima: ‘Ti si moj Izabranik, njega slušajte!‘ Slušati Isusa, slušati njegovu riječ, zapravo znači biti duboko iskreno povezan s Bogom. Jer Isus je mnogima govorio u Svetoj zemlji i mnogi su ga slušali, ali samo je mali broj čuo. I mi slušamo tu Božju riječ u euharistiji, i na neki način prolazimo s Isusom sve što je on prolazio. (…) Vidimo kako u času nestanu zgrade u potresu, kako nestanu ljudi u bolesti, kako nestane imovina u krizi: nema sigurnosti. Sigurnost naša je u Gospodinu, On je naša jakost. A baš to kod euharistije doživljavamo: kad primamo Krista, kad se pričestimo, On nam pomaže nositi našu svakodnevicu. Potrebni su nam, dakle, ti trenuci ohrabrenja, koji daju smisao nama, cijelom našem životu i našem djelovanju. Zato ne propustimo susret s Kristom koji nas preobražava kad ga slušamo, koji nas preobražava kad se pričešćujemo. To je Petar dobro shvatio pa je rekao: ‘Dobro nam je tu biti’. Zbilja, lijepo je biti s Bogom. Lijepo je kad je savjest čista, kad je srce mirno. (…) Tko je jedanput bio uz Boga, blizu Boga, osjetio dodir Božje milosti, Njegovu utjehu, Njegovo oprošenje, nikad Ga više neće napustiti. Niti u klicanju, kad mu je lijepo, niti u suzama kad mu je teško, niti u danima sreće, a niti u noći svoga života. Uvijek će znati: ‘Evo, Gospodin je tu’“.

Biskup Gorski zaključio je kako treba tražiti Božje Lice u svakom čovjeku: „Dobro je biti u Božjoj blizini. To i osjećamo kad smo na misi, kad smo u crkvi, kad se nazivamo braćom i sestrama, kad si pružamo mir kao znak zajednice, znak Tijela Kristova. Dobro je prepoznavati i ono drugo, Božje Lice, Krista, Isusovo zemaljsko Lice. Ono je ljudsko. Ono je svako naše lice, svih ljudi, i kojeg god čovjeka da uzmemo možemo reći: ‘Nosi Lice Isusovo.‘ Otkriti Boga iza tog lica, kakva je to zadaća naša. (…) U svakom prepoznati Isusa. To je zapravo produljena zadaća naše euharistije – mise“. (…)

Obraćajući se roditeljima, mons. Gorski je kazao: „Draga braćo i sestre, roditelji koji ste donijeli djecu na krštenje: i vaša će djeca biti preobražena, lica će im ostati ista, ljudska, ali ono duhovno lice, nutarnji čovjek, on će biti preobražen, ponovno rođen iz vode i Duha Svetoga. (…) I što ima ljepše nego u svom djetetu gledati Božje Lice. Nek vas to uvijek ohrabruje na dobro i da se zauzimate za svoju djecu, ne samo za zemaljski, nego i za nebeski odgoj, za Nebo“. Na misi je koncelebrirao tuheljski župnik Božo Belinića.

Te subote u župi Tuhelj bila su još dva krštenja, što je iznimno rijetko da u jednom danu bude pet krštenja. Ukupno je od početka godine u župi bilo 26 krštenja, dok je umrlo 47 župljana, a bilo je i 6 vjenčanja. No i dalje je negativan prirast, odnosno 21 osoba manje do mjeseca kolovoza.