Ističući svoj dolazak iz jedne, kako sam kaže u mnogim očima otpisane i opustošene Banjolučke biskupije u kojoj je đavao zaigrao pakleno kolo kako bi iskorijenio Kristove sljedbenike i Gospine štovatelje, pitanjem „Zašto smo danas ovdje?“ posvijestio je poziciju kršćanina danas u novom svjetskom poretku koji nameću svjetski moćnici i vladari koji istinske vrijednosti, ne samo da stavljaju na zadnja mjesta već ih žele u potpunosti izbrisati s ljestvice vrijednosti. Rekao je kako mise i procesije kao javno očitovanje svoje vjere nisu moderne ni europske, mnoge crkve u Europi su zatvorene, pretvorene u nešto drugo. Upravo zato misa i procesija kao javno svjedočanstvo šalje poruku svakom slučajnom prolazniku i turistu da okupljanjem oko lika Gospe Karmelske koju su nam preci isklesali i ostavili, nastavljamo graditi civilizaciju ljubavi svjesni svojih predaka i kršćanskih korijena, rekao je umirovljeni banjolučki biskup.

Vjernicima je poručio da je „naš cilj Nebo, ne Kaštela, ne Split, ne Beč, ne Berlin, već Nebo. Javno čašćenje kroz brojna Gospina svetišta u Hrvatskoj svrstava naš hrvatski narod, odnosno priljepljuje mu se etiketa da je ‘Marijin narod’.“

Prenio je i razmišljanja i govor nekih svjetskih čelnika o utjecaju Katoličke crkve: „Znate što su mi rekli u brojnim razgovorima koje sam vodio nakon rata s vrlo utjecajnim tadašnjim, a i današnjim svjetskim političkim vođama, na različitim mjestima, ali vidljivo s istom strategijom: ‘Oče biskupe ima nekoliko naroda u Europi gdje je utjecaj Katoličke crkve prejak, moramo razvodniti taj utjecaj: poljski narod, irski, slovački, nešto malo litvanski, a posebno hrvatski narod. Zaključili smo da je utjecaj Katoličke crkve kod Hrvata u Bosni i Hercegovini toliko jak da ga ne možemo razvodniti već ćemo ih fizički raseliti i iskorijeniti iz Bosne.’ Te paklene strategije današnjih slugu sotone odvijaju se pred našim očima, ali ja gledam vas koji svojom prisutnošću ovdje, u procesiji ostvarujete Božju strategiju spasenja svih, pa i onih koji su protiv njega“, rekao je biskup.

Zatim se obratio slavljenicima ovog slavlja: „Vi ste na tragu Ilije, najvećeg od starozavjetnih proroka koji protiveći se tadašnjem poglavaru, s brda Karmela vapi Bože spasi moj narod. Upravo to radite vi ovdje. Ovo je vaš Karmel na kojem pokazujete da nećete slušati vladare, ma kakvi oni bili, koji prkose Bogu, koji se protive Božjim zakonima, i čiji zakoni ruše čovjeka u njegovom dignitetu. Lik Majke s Djetetom koji su vaši bosi momci javno pronijeli u procesiji kroz mjesto, pokazuje ključ i put budućnosti. Dijete u naručju Majke jedino može svladati civilizaciju smrti koja nam se nameće. Ono što radimo djelotvornim kršćanskim životom, karitativnim djelovanjem srca otvorenog drugima, brojnim molitvenim grupama, u tome je spas, i osobni, i spas jednog naroda, udruživanje u zajedničku molitvu, obiteljsku i molitvu u molitvenim udrugama i zajednicama.“ U blagoslovu djece na kraju misnog slavlja, biskup Komarica ponovio je poput lijeka potrebnu poruku nade: „Tko voli djecu, tko želi djecu, taj je na Božjoj strani, taj ima budućnost, taj voli svoj narod, svoj rodni kraj, svoju domovinu. Budućnost pripada onima koji vole i opredjeljuju se za život.“

Riječi zahvale na kraju uputio je župnik don Ivan Čotić, u prvom redu Bogu i zagovornici Gospi Karmelskoj, a onda svima koji su omogućili da ovo bude lijepa, korisna i plodonosna duhovna obnova kroz koju su odricanjem i novčanim darovima pomogli i rad misije u Ugandi u kojoj djeluje naš misionar don Jakoslav Banić. Don Ivan je izrazio nadu da će sljedeće godine, za Gospu Karmelsku barem dijelom biti izgrađen novi župni pastoralni centar.

Za proslavu blagdana Gospe Karmelske Župa se pripremala trodnevnom duhovnom obnovom koju je predvodio don Jakoslav Banić. U propovijedima je naglasio molitvu, osobnu, obiteljsku i molitvu zajednice, posebno molitvu krunice kao jedini štit koji će u izazovima vremena u kojima živimo moći zaštiti naše tijelo i dušu. Posvjedočio im je kako su ljudi u Ugandi, premda gladni, radosni i nasmijana lica. Župljani Kaštel Kambelovca su prikupili 12.930 eura za izgradnju duhovno pastoralnog centra u misiji u Ugandi.