Svečano misno slavlje predvodio je banjolučki biskup u miru Franjo Komarica u koncelebraciji s domaćim župnikom don Angelom Bartulicom te župnikom Župe sv. Roka u Bosanskoj Gradiški upraviteljem župe Dolina o. Tomislavom Topićem.

U prepunoj crkvi biskup Komarica u propovijedi je kazao kako je sveti Josip bio velik u tome što je čuo Božji glas i imao srce za slušati ga. Tri puta je, posredstvom anđela, čuo taj glas i potvrdilo se da Bog ne računa s onima na visokoj razini – najvišima, nego s poniznima. Bog je ono najvrjednije, što je imao na zemlji, svoga Sina, povjerio na čuvanje i odgoj svetom Josipu. Biskup je pozvao nazočne da preporuče svetcu svoje zavjete, molitve i žrtve i neka se upitaju „jesu li na Božjoj strani na kojoj je bio i sveti Josip?“

Na kraju mise i pobožnosti sv. Josipu, koju je predvodio biskup u miru Komarica, domaći župnik don Agelo Bartulica zahvalio je svim hodočasnicima, zboru redovnica i časnim sestrama koje s ljubavlju uređuju crkvu tijekom cijele godine.

Na misi su se okupili vjernici iz župa Nova Topola, Bosanska Gradiška i Dolina, a najviše je bilo hodočasnika iz župe Dolina (Novog Sela, Gornje i Donje Doline) koji su izbjegli pred strahotama rata i utočište našli na području Nove Gradiške, Okučana i Novske. Svi oni su nastavili tradiciju okupljanja oko svetog Josipa, kao i njihovi preci.

Bila je to prilika i da, „prijekim putem“, preko Laminaca obiđu svoje napuštene domove i posljednje počivalište najbližih – groblje „Gradina“ u Donjoj Dolini.

Toga dana vjernici u Novoj Topoli zadržali su se u razgovoru s umirovljenim biskupom uz okrjepu za koju su se, među ostalima, pobrinule i časne sestre iz nedalekog samostana Svete Obitelji.

Prije II. svjetski rat župa je imala 3.497 vjernika, a 1960. godine bilo ih je oko 360, uglavnom Poljaka, u Ćelinovcu. Danas je tu svega nekoliko desetaka vjernika.

Crkva je izgrađena 1891., a temeljito obnovljena 2010. godine.

Župa Nova Topola u posljednjem ratu imala je osam žrtava među kojima je i župnik Ratko Grgić kojega su pripadnici srpskih snaga 16. lipnja 1992. godine odveli iz župne kuće prema Lamincima i od tada mu se gubi svaki trag. Vjerojatno je ubijen, a ni danas se ne zna za njegov grob.