U koncelebraciji bili su župnik iz Donje Kupčine mons. Franjo Ćuk, duhovnik sestara vlč. Stjepan Levanić, te više svećenika. Uz sestre iz samostana, na čelu s majkom s. Natalie, slavlju su nazočili i rodbina i prijatelji zavjetovanica iz njihovih rodnih mjesta: Vinkovaca i Slavonskog Broda.

U homiliji biskup je rekao kako današnjom Riječi Božjom odzvanja smisao redovničkog poziva. Govoreći o čitanju Knjige Postanka koje govori o Abrahamu i njegovu odazivu na Božji poziv u nepoznato, biskup je rekao kako Bog uvijek zove i svaki je njegov poziv na neki način jedno umiranje, jedno ostavljanje zavičaja, nečega što smo navikli zvati svojim, što nam, mislimo da pripada. „Međutim, Abraham je povjerovao Gospodinu da je on taj koji je vlasnik i toga što mu pripada sada i onoga što će mu pripasti ubuduće, te oslonjen na riječ Božju polazi u novi zavičaj, koji već gleda premda ga još ne vidi. Abraham je prozvan ocem naše vjere jer je prvi povjerovao Bogu jedinome i svima nama je primjer kako treba Bogu vjerovati.

I vi ste, drage sestre, pošle iz svoga prijašnjeg načina života, iz zavičaja u koji vas je Bog stavio, od vaših obitelji, roditelja, braće i sestara, od vaših prijatelja – ostavile ste ih i pošle u ovaj samostan u Lasinju, vjerujući da je to vaš novi zavičaj, da ćete ovdje naći svoj dom. To s jedne strane nije lako, jer predstavlja ostavljanje svega do malo prije vašega, onog što ste smatrale da vam je Bog dao. Međutim s druge strane to je lako onima koji vjeruju da im Bog dariva novi zavičaj, da je i ovo mjesto i ovaj način života baš Bog sačuvao za vas, da vas je ovdje nakanio udomiti. Vi ste se odazvale, pošle ste u novi život – jer ste povjerovale. Abrahamu se to što je ‘povjerovao uračunalo u pravednost’, kaže sv. Pavao (Rim 4,3). I vama to Gospodin nagrađuje novim milostima i zemaljskom ali još više i nebeskom nagradom“, poručio je sestrama biskup.

Govoreći o pročitanom Evanđelju po Ivanu, biskup je rekao kako ono donosi Isusovu velikosvećeničku molitvu koju je on pred apostolima izgovorio na oproštajnoj večeri. „On je tu molio za svoje učenike, ali i za one koji će povjerovati na njihovu riječ: ‘da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao’. Veoma je važno naše jedinstvo jer ako smo mi jedno, tada i oni koji ne vjeruju vide da mi svjedočimo, da smo jedinstveno spremni Kristu pripadati. A to je moguće ako ‘ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima’, kaže Gospodin Isus. Ljubav prema njemu, dapače da on bude u nama, to je jedini uvjet jedinstva. Tako će i drugi povjerovati, kaže.

To neka i vama, drage sestre, bude način kako ćete moći svjedočiti: da ste poput Abrahama doista došle u novi zavičaj, da ste u djevičanstvu i ovom načinu života zavjetovanih klauzurnih sestara ispunjene ljubavlju prema Kristu sposobne biti propovijed za one koji ne vjeruju. On se žrtvovao za nas pa i nas poziva da se žrtvujemo za braću i sestre“, ustvrdio je biskup te je podsjetio na riječi utemeljiteljice te klauzurne redovničke Družbe sestara Kćeri Srca Isusova bl. majke Marije od Isusa koja je u Pismu svojim sestrama od 8. prosinca 1882. opisala svoje vrijeme i zadaću koju ona osjeća da njezine sestre trebaju ispuniti. Biskup je zaključio kako je zanimljivo da ona opisuje svoje vrijeme kao vrijeme velike sotonske borbe protiv Boga i Crkve, a što odgovara u glavnim crtama i našem današnjem vremenu.

Na kraju biskup je još jednom čestitao sestrama nakon čega su one i položile svoje privremene redovničke zavjete.