Biskup je u homiliji poručio da su zavjeti s. M. Lucije poziv i poruka za sve, ustvrdivši i kako je život klauzurnih sestara zanimljiv. „One se povlače i udaljuju od svjetovnog života da bi dublje uronile u duhovni život. Ne bježe one od svijeta, nego se u svijetu sklanjaju u okrilje Božje – jer pogibao vlada bez Boga, bez njega mnogi žive ali umiru u nemiru… Sestre Kćeri Srca Isusova svjesne su da se ne može živjeti i u Bogu i u bogatstvu ovoga svijeta: ili služite Bogu ili bogatstvu, rekao je Gospodin. Bog je mnogima dao tu moć da i u svijetu živimo od Boga a ne od bogatstva ovoga svijeta, da se bogatimo u Bogu, ali neki se moraju i skloniti jer su im napasti prevelike i boje se da ih neće nadvladati. Stoga je staro načelo monaštva fuga mundi – bijeg od svijeta! Ono što ne možeš nadvladati, toga se kloni! Kao i čovjeka koji je naporan i koji ti ne da mira pa te bombardira svakakvim svojim čudima i zahtjevima, ne možeš drugo nego izbjegavati. To nije nikakva posebna duhovna mudrost, to je naravna logika stvari“, rekao je biskup.

U nastavku, progovorivši o svetkovini Bezgrješnog začeća BDM, biskup je podsjetio da je Marija, kako i dogma govori, od samog začeća oslobođena svake ljage istočnoga grijeha. „Dakle, već u utrobi svoje majke Ane, premda začeta naravnim redovitim putem zajedno s ocem Joakimom, sveta Ana nosila je čedo, tu malu djevojčicu Mariju koju je Bog posebnom milošću – radi njezine buduće zadaće koju joj je namijenio – oslobodio svake sjene iskonskog grijeha koji su nam praroditelji predali zbog svoje neposlušnosti Bogu u kojeg su izgubili povjerenje te su radije slušali zmiju – đavla negoli njegove spasonosne zapovijedi. I to je pranepovjerenje usađeno u dušu svakog čovjeka, svaki se čovjek začinje i rađa s tim prvotnim nepovjerenjem i neposlušnošću prema Bogu. A Bog je čovjekov najveći prijatelj. I zato nam je on poslao svoga Sina da nas spasi od tog pragrijeha i ponovno nas s Bogom poveže u prijateljstvo i djetinji odnos. Takav je odnos prijateljstva udijelio odmah u času začeća Mariji da bi ona mogla dostojna prihvatiti i nositi te roditi Sina Božjega.“

Biskup je poručio da je Marija primjer i uzor svima, a u toj prilici osobito s. Mariji Luciji. „Ona doduše nije zaslužna za to što ju je Bog izabrao i što joj je podario tu milost bezgrješnog začeća, začeća bez ljage istočnoga grijeha, ali ona je mogla Bogu reći Da i Ne u času kad joj je anđeo Gabriel, kako smo čuli u izvještaju Evanđelja po Luki, došao donijeti poruku da će začeti i roditi Sina Božjega. Ona je mogla prihvatiti ili ne prihvatiti tu Božju milost, taj Božji dar. I mi smo tako izabrani, a da nismo to zavrijedili. Ali možemo Bogu reći Da, ako želimo s njim surađivati. To je velika i zanimljiva avantura, ali to je i križ, život koji nije posut samo ružama nego i trnjem. Ali kad se nekoga voli, to nije teško, dapače i po trnju i nošenjem križa najviše se dokazuje prava ljubav. Jer nije ono – kako pjeva jedna stara dubrovačka pjesma – ljubav prava, kad se srebro, zlato dava. Već je ono ljubav prava kad se srce srcu dava. A srce označuje život, čitava sebe, samo srce svoga života, sve što jesam. Mogu li to Bogu darovati? Mogu li vjerovati da on to razumije i tome se raduje“, zapitao se biskup dodavši kako iako joj nije bilo lako Marija baš to prihvatila.

Na kraju, biskup je ustvrdio da su čudesni putovi suradnje s Bogom, putovi Božje milosti. „Naši životi su čudesni. Mislim da se ni život sestra M. Lucije ne bi mogao baš tako jednostavno izreći i ispričati u dvije tri rečenice. Mnogo bi toga moralo ostati neizrečeno jer je i samoj osobi koja proživljava neke događaje to teško shvatljivo, nekada je sve to doista puno Božjih otajstvenih zahvata, puno čudesa, rekli bismo. Marija nas uči otvorenosti Božjim zahvatima u naš život. Ona nas ne odvaja od naših bližnjih, ali nam pokazuje kako je moguće i njih voditi u nova iskustva, posve neshvatljiva i čudesna, a koja stavljaju na kušnju našu ljubav, ali ako se oslanjamo na Boga, ona su moguća i mijenjaju naše živote te postajemo oruđe u Božjim rukama, da ostvarimo ne svoje nego njegove planove“, zaključio je biskup.

U koncelebraciji bili su duhovnik sestara i domaći župnik Danko Bizjak, duhovnik sestara i župnik iz Bućice Vedran Pejak-Pašić te župnik zagrebačke župe Kustošija Ljubo Vuković. Slavlju je nazočila i rodbina i prijatelji zavjetovanice.