U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, kancelar mr. Janko Lulić, domaći župnik preč. Marko Karača i preč. Milan Begić, a služio je đakon Tomislav Vojvodić. Tradicionalno i ove godine misno slavlje animirao je Folklorni ansambl „Ivan Goran Kovačić“ iz Siska, koji je nakon mise održao i kratki koncert.

Osvrnuvši se u homiliji na Evanđelja po Mateju koje govori o mudracima s Istoka koji su slijedili zvijezdu i premda prvi put nisu uspjeli, nisu se obeshrabrili i odustali te su pronašli novorođenog Kralja, biskup je rekao kako je to poruka i za nas. „I svi mi ljudi smo, braćo i sestre, bogotražitelji. Možda to i ne znamo, ali čitav naš život je traganje za ljubavlju, za razumijevanjem, za prijateljstvom, za sigurnošću, za smislom života. I često se događa da te temeljne i najdublje vrijednosti i stupove života tražimo na krivim mjestima, i ne nalazimo utjehe. Koliko ima samo razočaranih mladića i djevojaka u naše vrijeme koji kroz život lutaju bez smisla, utopljeni u ovisnosti droge, alkohola i razvratnog života? Koliko ima zrelih i odraslih ljudi koji na žalost vide sav smisao života jedino u stjecanju materijalnog bogatstva, i ne birajući sredstva da dođu do tog cilja, ali u tome ne mogu naći utjehe? Koliko ima sposobnih i ambicioznih ljudi ovoga svijeta koji se u svom životu žele uzdići na položaje u društvu s kojih bi mogli gospodariti nad drugima, gdje bi iskusili moć? I opet su to samo prividi /surogati/ istinskog zadovoljstva i prave sreće. A koliko je onih koji lutaju od jednog do drugog putenog zadovoljstva tražeći ljubav koja se međutim ne nalazi u tijelu nego u duhu, ali oni to ne znaju? I tako se svi mi nalazimo na tom putu traženja sreće i zadovoljstva, koje međutim ne nalazimo ili kada mislimo da smo nešto našli, ono nas razočara i zadovoljstvo prelazi u nezadovoljstvo, i sreća u nesreću. A ništa što nije trajno ne može nas usrećiti jer – kako reče sv. Augustin – nemirno je srce naše dok se ne smiri u Bogu. Sveukupno traženje sreće, životnog smisla i radosti života zapravo je traženje Boga“, poručio je biskup te dodao kako je „pronaći Boga velika milost i kako mi Kruh života možemo pronaći u euharistiji“.

Biskup je ustvrdio i kako je obilježje svetkovine Bogojavljenja zahvaljivanje Bogu što je po svome Sinu donio spasenje svim narodima. „Tako su se otvorile granice koje su stoljećima samo židovski narod određivale kao Božji, izabrani narod, te se u Božji narod uključilo sve ljude iz kojeg god bili puka i jezika, dakle, pogane. O tome i sv. Pavao danas kaže: ‘Pogani su subaštinici, ‘sutijelo’ i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju’. To je bila velika novost za Židove, pa i same apostole, a vidimo već su sveti mudraci s Istoka to predoznačili, oni koji su došli kao predstavnici nežidovskih naroda s Istoka i poklonili se Isusu. Dapače, Židovi nisu došli k Isusu po svojim predstavnicima, nego samo rubni pripadnici ondašnjeg židovskog društva, tj. pastiri. Nema tu ni kralja Heroda, ni učenih židovskih velikosvećenika ni pismoznanaca. Dapače, Herod ga želi ubiti, a židovski religijski predstavnici najviše ga tijekom njegova javnog djelovanja progone i osporavaju. Kad su na Herodovu dvoru mudraci saznali da je Betlehem mjesto gdje se ima roditi Mesija, oni su sami pohrlili da ga pronađu i poklone mu se, ovi politički i vjerski vođe ostali su i dalje u Jeruzalemu. Zato je ovaj blagdan snažna poruka izlaska Božje objave iz zatvorenosti jednog naroda u otvorenost svim narodima svijeta. I naš je hrvatski narod bio poganski, živio do svojega krštenja u 7. stoljeću štujući poganske bogove koji ne postoje, a kojima je služio. Tek su u susretu s ovom zemljom, gdje su već živjeli kršćani, poput našeg zaštitnika sv. Kvirina u Sisku, spoznali pravu vjeru i prihvatili kršćanstvo. I baš toj otvorenosti imamo i mi zahvaliti što je naš narod postao dio Katoličke crkve, što je Bog i nas uključio u svoje spasenje. Zahvalni Bogu za svoje krštenje, i već više od 13 stoljeća kršćanske vjere, obnovimo se u toj vjeri i poklonimo ponovno i ponovno jedinom pravom Kralju, Kristu Gospodinu. Zanimljivo, nije svetim kraljevima bilo poniženje pokloniti se Djetetu Isusu pa ne bi to smjelo biti ni jednom predsjedniku ni zemaljskom vladaru. I upravo zato što smo kroz povijest imali takve velikane koji su bili ponizni pred Bogom, naš je narod opstao i Bog ga je sačuvao da ne propadne u susretu s tolikim ugrozama, ratovima i poteškoćama. Darovi kojima možemo uzvratiti Gospodinu, koji nas predusreće i samim sobom prvi obdari, jesu: naša vjera, naše ufanje i naša ljubav“, zaključio je biskup Košić.