U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik preč. Krešimir Bulić i više svećenika, a uz brojne župljane slavlju su nazočili i brojni vjernici hodočasnici sisačkog kraja kao i predstavnici gradske i županijske vlasti.

U homiliji biskup je rekao kako bl. Stepinac privlači svojim vrlinama: bogoljubljem, domoljubljem i čovjekoljubljem. „On je živio sav za Boga i u njega se pouzdavao u dobru i zlu. O tome govori i njegovo geslo, preuzeto iz 31. psalma: ‘In te, Domine, speravi – U te se, Gospodine, uzdam…’ Daljnji tekst te svetopisamske rečenice glasi: ‘non confundar in aeternis – neću se postidjeti nikada’. Doista, Boga ljubiti iznad svega i pouzdavati se u njega, razlog je optimizma i nade da se neću morati nikada stidjeti. Biskup Ratko Perić izdao je nedavno knjigu o bl. Stepincu sa znakovitim naslovom: ‘Nada koja ne postiđuje’, a kod predstavljanja je protumačio da je iz Blaženikova gesla sročio te riječi, tj. kako oslanjanje na Boga znači nadu koja ne postiđuje nikada“, pojasnio je mons. Košić.

Istaknuo je da je naš sveti Blaženik ljubio Domovinu i to toliko da je rekao: ‘a u ljubavi prema svome hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti’. On je smatrao da je ljubav prema svome narodu i domovini ne samo kršćanima dopuštena nego i zapovjeđena te se sav želio posvetiti vječnom dobru svoga naroda. Za to je živio i zato je umro. To je, mogli bismo reći, bio njegov način kako je uzvraćao Bogu ljubav, ljubeći svoj narod, ali i sve ljude. To je čovjekoljublje koje je on pokazivao u teškim vremenima prema svima koji su bili potrebni pomoći, zaštite i obrane.

Veoma je mnogo činio, već prije Drugog svjetskog rata na prihvaćanju i zbrinjavanju progonjenih Židova koji su iz Njemačke i drugih okupiranih zemalja Europe dolazili u Hrvatsku te je za njih osnovao i posebni odbor.

Pomagao im je toliko da je glavni američki rabin napisao da je, uz papu Pija XII., nadbiskup Stepinac bio ‘najveći prijatelj Židova’. Borio se protiv nepravdi koje su snašle u to kaotično ratno vrijeme ljude te intervenirao za: Židove, progonjene komuniste, Srbe i sve kojima je bio ugrožen život.

Poznato je tako da je njegovim zauzimanjem spašeno više od 200 pravoslavnih žena u Glini; da je bio pušten iz zatvora episkop Dositej; da zbog njega nije srušena pravoslavna crkva u Zagrebu; da su njegovim zauzimanjem i poticajem spašene tisuće prognaničke djece, siročadi, ponajviše srpske, ali i hrvatske.

Pa ipak jer se odlučno suprotstavljao vlastima, kako NDH tako i nove Jugoslavije, bio je progonjen i na kraju od komunističkih vlasti osuđen i zatvoren, psihički mučen te trovan i tako ubijen, rekao je biskup, dodavši kako on nije bio samo hrabar borac za pogažena ljudska prava, hranitelj siročadi i spasitelj progonjenih, već je bio i oštar kritičar svih onih režima koji nisu poštivali čovjeka, njegovo dostojanstvo, njegova prava – među kojima i pravo na vjersku slobodu.

Biskup se osvrnuo i na postupak za proglašenje svetim bl. Stepinca, podsjetivši kako su hrvatski biskupi 12. studenoga 2018. bili kod pape Franje i razgovarali su o tome. „Papa nam je potvrdio da je za njega Alojzije Stepinac svet jer je to dokazano u postupku prije proglašenja blaženim. Također su i medicinska i teološka komisija potvrdile čudo, što je znak kojim je sam Bog potvrdio da je svet onaj na čiji zagovor se to čudo dogodilo. No, još ostaje povijesni kontekst koji nije posve objašnjen i za to treba još nešto vremena, ali on to želi što prije završiti. Ne znamo što to znači jer je mješovita komisija 13. srpnja 2017. završila sa svojim radom i dala mu izvještaj, ali valjda postoje još neka pitanja koja postavlja SPC. Kada pogledate odgovor koji smo mi, biskupi HBK, uputili srpskom patrijarhu upravo poslije posjeta Ad limina, 18. studenoga prošle godine, a izišao je u javnost ovih dana, vidjet ćete da on neprestano od 2014. iznosi neistine protiv Katoličke Crkve u Hrvatskoj. U poduljem pismu mi smo argumentirano odgovorili na sve neistine i obranili istinu. Stoga je jasno da ni komunističke optužbe, koje su urodile Stepinčevom osudom 1946., ni optužbe SPC-a iz 2014. ne mogu biti dio postupka o utvrđivanju svetosti bl. Alojzija Stepinca – jer su i jedne i druge, kratko rečeno – lažne”, upozorio je biskup te rekao kako je “naš sveti Blaženik čovjek čiste savjesti i to je za njega bitna odrednica koja treba nadahnjivati i svakoga od nas”.

Biskup je rekao i kako se savjest danas relativizira kad se pod savješću misli vjernost nekom ljudskom autoritetu bez obzira je li ovaj u pravu ili ne. „Tako su se i neki zločinci pozivali da su samo izvršavali zapovijedi nadređenih, misleći da su bili dakle dobri vojnici. To nije vjernost savjesti jer je savjest osobno svjetlo koje je u svakom čovjeku, dano mu od Boga da slijedi ono što je dobro. No, često je u tom slučaju to ‘dobro’ nametnuto, određeno kao ‘viši interes’ koji treba bespogovorno slijediti. Naš Blaženik nije imao takvih zemaljskih autoriteta koje bi slijepo slušao, to je dokazao i za vrijeme režima NDH, kad je bezbroj puta protestirao i zauzimao se za ljude, ne slažući se s odlukama vladajućih, ali i u vrijeme komunističke diktature kad je inicirao Pastirsko pismo koje su svi biskupi s njim potpisali, a u kojem su oštro osudili progon Crkve koji su komunisti započeli. Tu se vidi kako je bl. Alojzije bio čovjek koji je stvarno, bez straha, slijedio svoju savjest koja je bila podložna samo Bogu jedinome. Savjest treba odgajati, treba se neprestano usklađivati i biti što više bliz zahtjevima Evanđelja, Božji glas u našoj duši ne gušiti, već slijediti! Vidimo kako se još uvijek protiv istine podižu ljudi tame i laži, kako protiv našeg Blaženika i protiv Katoličke Crkve rovare i sve zlo slažu i današnji ‘jugokomunistički ostaci’ i aktualna politika SPC-a. No, mi vjerujemo da će istina pobijediti, te preporučujemo se u moćni zagovor našeg svetog Blaženika, svjedoka čiste savjesti, moleći: Blaženi Alojzije, moli za nas, moli za našu domovinu Hrvatsku i naš hrvatski narod, moli za Crkvu katoličku i za pobjedu istine“, zaključio je biskup.

Nakon popričesne molitve biskupu je na dolasku kao i na jasnoj i nedvosmislenoj poruci o bl. Stepincu, zahvalio preč. Bulić, a na kraju ovogodišnji prvopričesnici zajedno sa svojom učiteljicom Ljiljanom Slunjski premijerno su izveli autorsku pjesmu posvećenu bl. Alojziju.

Slavlje su animirali Župni mješoviti zbor i Zbor mladih, a prije mise održana i procesija ulicama mjesta.