U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, dekan Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimir Bulić, vlč. Ivica Kovačić i više svećenika. Na početku pozdravljajući okupljene domaći župnik Ivan Grbešić podsjetio je da u slavlju te mise zahvaljuju za svećenički život vlč. Antuna te je prenio pozdrave njegove obitelji iz Huma kao i detalj nedavnog susreta s Lojzom Butorcem koji je istaknuo da je dolazak vlč. Grahovara u župu privlačio uvijek nove vjernike u Zajednicu.

U homiliji biskup je podsjetio kako je upravo na taj dan i blagdan Posvete Lateranske bazilike, ustvrdivši kako i čitanja govore o povezanosti ta dva događaja: Božji hram i ubojstvo.

„U prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao govori o Crkvi koja je Hram Božji. Svatko je pozvan dograđivati, ali Apostol upozorava: samo na temelju koji je postavljen, a to je Isus Krist. I ne samo zajednički, nego i pojedinačno, svaki krštenik hram je Božji, hram Duha Svetoga. Stoga daje upozorenje, gotovo prijetnju na kraju pročitanog odlomka: ‘Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi’. I Isus u evanđelju govori o odnosu Hrama i svoga tijela. Nakon što je istjerao iz Hrama trgovce, Židovi traže odgovor zašto to čini. Isus im na to reče: ‘Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići’. Rekoše mu nato Židovi: ‘Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići? No, on je govorio o hramu svoga tijela’. Tako je Isus sam sebe poistovjetio s Hramom. Jer govoreći Židovima da razruše hram, mislio je na sebe i svoje tijelo koje će oni ubiti, ali će ga on ponovno podići tj. uskrsnut će treći dan, dušom i tijelom.

Na današnji dan, a bio je to petak 9. studenoga 1990., bio je također blagdan Posvete Lateranske bazilike. Crkva je slavila jedan hram, a hram Antuna Grahovara bio je razrušen, izboden nožem, ležao je u vlastitoj krvi u svojoj kući. Ležao je mrtav i sutradan, u subotu, da bi ga tek u nedjelju ujutro, kad ga nije bilo na misi vjernici potražili i zajedno sa župnikom sv. Križa preč. Alojzijem Petranovićem našli mrtva u kući. Njega su u zemaljskom hramu očekivali župljani, a on je već bio u nebeskom hramu. Njegovo je tijelo bilo ne samo razoreno nego i iznakaženo, ali Gospodin mu je pripravio boravište u nebu, hram nerukotvoren, svet“, poručio je biskup.

Nikakva mržnja ne može uništiti ljubav, niti ikakvo zlo može pobijediti dobro, jer Bog je ljubav i samo dobro, on uvijek pobjeđuje, poručio je biskup Košić.

Istaknuo je da je naša zemaljska nevolja privremena i mala u odnosu na ono nebesko dobro koje nam je trajno pripremio onaj koji nas je pozvao i za kojim smo pošli.

Biskup je podsjetio i na dobrotu vlč. Grahovara, ustvrdivši kako je ona bila znana u čitavom Sisku. „Ubojica nije imao drugog razloga da mu naudi osim jer je mrzio katoličku vjeru ili on ili oni koji su ga poslali te je bilo dovoljno samo to što je Antun bio katolički svećenik. Trebalo je udariti pastira da bi se razbježalo stado. Kada kažem da je Antun Grahovar bio prva žrtva Domovinskog rata, tada imam na pameti da je to bilo u studenome, tri mjeseca nakon što su kod Knina osvanuli balvani na cesti, otkako je u kolovozu 1990. već započela tzv. balvan-revolucija.

Ali, prevarili su se projektanti rata, oni koji su sijali strah. Nisu naime naišli na slabe ljude koji bi pobjegli pred prvim naletom zla koje se spremalo udariti svom žestinom. I ja sam tada bio član prezbiterija ovog kraja, bio sam župnik u Hrastovici, tek sam bio tu dva mjeseca i sjećam se kako je odjeknula tragična vijest o Tončijevu umorstvu. Ušao je neki nepoznat strah u ljude, uznemirenost, pitanje što nam se to sprema. Ali, ostali smo i vjerovali da ono najgore ipak neće doći. No, redatelji kaosa već su pokrenuli i puno gore procese, slijedila su ubojstva djece, teroristički čini napada na mirne ljude, zatim masovna ubojstva civila, kao u Budičini, Peckom i Baćinu i totalni napadi na Vukovar, Škabrnju, Glinu, Petrinju, Gospić, Šibenik, Zadar, Dubrovnik… ali naši se branitelji nisu dali ustrašiti. Nosili su Marijine krunice oko vrata dok se cijela katolička Hrvatska molila za mir.

I nebrojene žrtve palih za slobodu Domovine, među kojima je prvi bio upravo naš sisački župnik Antun Grahovar, nisu bile uzaludne. Othrvali smo se, opstali smo, oslobodili smo okupiranu domovinu i vratio se mir“, zaključio je biskup.