U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Ivan Faletar, kancelar mr. Janko Lulić, dekan Dubičko-kostajničkog dekanata fra Stjepan Jambrošić i desetak svećenika. Uz domaće vjernike slavlju su nazočili i predstavnici Sisačko-moslavačke županije i Općine Sunja.

Župna crkva posvećena svetoj Mariji Magdaleni sagrađena je 1824. godine, na mjestu starije drvene crkve, koja se u izvorima spominje još početkom 18. stoljeća, a u unutrašnjosti se nalazi sačuvan inventar iz vremena gradnje i orgulje majstora Josepha Brandla iz 1909. godine. U Domovinskom ratu Sunja se nalazila na prvoj crti obrane i župna crkva bila je višestruko granatirana i razorena te je nakon završetka rata i višegodišnje obnove sada i posvećena.

Na početku homilije biskup je izrazio radost zbog ove posvete, posebno jer se ova crkva tako dugo obnavljala, a prisjetio se i kako je obnovu odmah nakon rata započeo pokojni župnik Josip Kovač, nastavio Božo Pinjuh, da bi sada bila završena.

Biskup je rekao kako dužina obnove govori koliko je zapravo teško stradala u ratu i kako je bila cilj razorne mržnje onih koji su htjeli zatrti svaki spomen na hrvatsku i katoličku prisutnost u Sunji i u drugim brojnim župama Sisačke biskupije i Domovine, te koliko je mnogo ljubavi, rada, molitve i darova, a i vremena, bilo potrebno da se crkva temeljito i lijepo obnovi.

„To nas ispunja radošću jer ako mržnja može rušiti, ljubav koja je jača može graditi i obnavljati. Mi time ne pokazujemo niti naš prkos, niti našu nadmoć nad neprijateljima, nego samo svoju ljubav prema Bogu, Crkvi i našem narodu koji je već od 7. stoljeća došao ovamo i odlučio ovdje živjeti. I ne može uspjeti nikakva politika niti nasilje, nikakvi ratovi ni razaranje u naumu da izbrišu tu činjenicu: da je to naša zemlja, da je to domovina hrvatskih katolika. Za tu su slobodu ispovijedanja katoličke vjere naši stari umirali dok su ovu svetu grudu branili od Turaka, pa potom od komunista da bi sada dali velike žrtve i obranili ju i od agresora Srba. Mi nikoga ne mrzimo niti to smijemo, mi opraštamo i u Kristovu duhu sve ljude, pa i neprijatelje grlimo, ali volimo i čuvamo ono što su naše svetinje i ne damo nikome da nam dira što najviše volimo.

Nekada su crkve, kao i bolnice i škole, bila mjesta koja su u ratovima služila kao utočište za civile i neprijatelji ih nisu dirali. To je bio znak nekog tada još viteškog ratovanja koji je poštivao neka humanitarna pravila. Ratovi u 20. stoljeću napustili su međutim taj civilizacijski doseg i mržnja, koja je vodila neprijatelje, željela je baš prvo razoriti naše svetinje, od kojih su crkve bile prve na meti. Ali crkve i kad su srušene žive u našim srcima, i ne može ih ništa uništiti dok mi postojimo, dok u nama živo srce bije. Zato velika hvala župniku i njegovim suradnicima, svim darivateljima i izvođačima, svim župljanima koji su se svatko na svoj način uključili u ovu veliku obnovu te doveli do sjaja ove crkve kojim je ona zasjala. Sada kad ju posvetimo ona će biti Bogu darovana i bit će još sjajnija, jer vanjski sjaj samo treba odražavati onaj nutarnji naš stav ljubavi koju smo uložili i ulažemo u obnovu i održavanje naših crkvi“, poručio je biskup.

Govoreći o zaštitnici ove župe sv. Mariji Magdaleni, biskup je ustvrdio kako je ona bila velika žena, vjernica i dapače učenica Isusova, toliko da ju je papa Franjo nazvao i apostolicom apostola. „Doista, čuli smo u evanđelju da je ona prva vidjela uskrsnuloga Gospodina. Baš njoj dao je Gospodin tu čast, tu povlasticu i tu sreću da je od žene, koja je bila slomljena tugom i plačem, doživjela neizrecivu radost doživjevši susret sa živim Gospodinom koji je uskrsnuo! Lijepo je danas biti ovdje, u crkvi Svete Marije Magdalene, dragi prijatelji! Crkva blješti i sja u svojoj raskošnoj ljepoti, a još više sja ona koja je u naslovu ove crkve i župe – sv. Marija Magdalena. Najviše dakako sja sam Gospodin Isus koji je ovdje s nama jednako kao i na dan svoga uskrsnuća kada se pokazao svetoj Mariji Magdaleni, a onda i apostolima. Zašto je papa Franjo nazvao Magdalenu apostolicom? Jer apostol znači poslanik, onaj koji je poslan. A sam Gospodin Isus rekao je Mariji Magdaleni: ‘Idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu!’ (Iv 20,17). Marija Magdalena bila je poslana. I mi smo poslani. Šalje nas sve sam Gospodin: da govorimo o današnjem danu svima, da prenosimo radost ove svečanosti, da ponajviše svjedočimo da je i danas s nama živi proslavljen Gospodin Isus, naš vođa i Učitelj. I mi možemo sa svetim Pavlom reći: ‘Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo… jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu’. (2 Kor 5, 14-17). Smrt i život – u istoj rečenici! Kako je to moguće, pitamo se? Odgovor je: ‘ljubav Kristova’! Nju je osjetila sveta Marija Magdalena, nju možemo i mi danas osjetiti i reći: ‘Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! (ib.)’. Povjerujmo Gospodinu, kao što je to vjerovala sveta Marija Magdalena! Moguće je iz ruševina podići prelijepu crkvu! Moguće je iz grešnosti doći do svetosti! Moguće se iz tuge i nemoći uzdići u radost i sreću, iz staroga u novi život, život svetosti, život milosti, život ljubavi, radosti i mira. Neka nam u tome pomogne sv. Marija Magdalena“, zaključio je biskup.

Na kraju okupljenima se obratio i župnik Faletar, zahvalivši svima koji su pomogli novčanim donacijama, ali i svojim radom, da crkva zasja u novom sjaju. Pojasnio je i detaljno kako je tekla posljednja faza obnove koja je započela u listopadu prošle godine te kako je ukupna vrijednost učinjenog skoro osam stotina tisuća kuna.