Mozaik je rad isusovca o. Marka Rupnika i njegova izrada dogovorena je još prije nekoliko godina, ali zbog objektivnih razloga i koronavirusa postavljen je tek nedavno. Od 24. do 28. lipnja zajedno s o. Markom postavljalo ga je 17 umjetnika iz rimskog ateljea Centro Aleti, od kojih je bilo petero svećenika te dvije redovnice. Mozaik prikazuje upravo Preobraženje; Gospodina na gori preobraženog u božanskom svjetlu, a uz njega Mojsije i Ilija, predstavnici Staroga zavjeta te njegova tri izabrana učenika: Petar, Ivan i Jakov.

Pozdravljajući sve okupljene i čestitajući im župni blagdan i Dan oslobođenja Petrinje u Domovinskom ratu biskup je na početku rekao kako tu misu služi za sve poginule branitelje Petrinje i Domovine koji su dali svoj život za našu slobodu. 

U homiliji biskup je izrazio radost zbog postavljenog mozaika zahvalivši umjetniku Rupniku i istaknuvši kako to autorsko umjetničko djelo, koje će krasiti crkvu,  govori o veličini Isusovoj, koji je kao Bog i čovjek preobrazio naše čovještvo. 

Biskup je i citirao dijelove homilije samog autora mozaika koji je na misama održanima 26. i 28. lipnja o.g. protumačio značenje, između ostalog poručivši kako ta kompozicija pokazuje da u Preobraženju preko čovjeka sudjeluje čitavo čovječanstvo i sve stvorenje. „Zato je tu ovaj neprobojni bedem. Jer ti ne možeš sam od sebe doći Kristu. On je poveo apostole sa sobom na goru. Ja nisam do njega došao sam. On zove, a tko ga slijedi taj dolazi. Ni sunce ni mjesec ni čitavo stvorenje nemaju nikakvu svjetlost od sebe samih, jer napokon sve stvorenje prima svjetlo Riječi po kojoj je stvoreno. Ta riječ sada je također tijelo svemira i prema tome ni sunce, ni mjesec ni sve što postoji ne osvjetljuje Krista, nego su oni osvijetljeni od Krista upravo kao što se sada događa u euharistiji. Kruh, čovjekov rad, očitovat će Tijelo Kristovo. Tijelo Kristovo ne samo od riječi, nego od riječi koja je slika, a slika je tijelo. Tijelo Kristov nije samo jedan čovjek nego zajednica, crkveno zajedništvo. Stoga Tijelo Kristovo je Crkva.  Kako vidite Preobraženje uvijek se treba prikazati tako da ide prema četvrtoj dimenziji, a to znači da ta scena bude otvorena prema nama koji stojimo ispred. Jer tako se u njoj sudjeluje zajedno s čitavim stvorenjem. Stoga ovi slojevi zemlje, koje smo, ponizno mislim dobro napravili, upravo pokazuje to da Preobraženje ništa ne zapostavlja. Sve je uključeno u očitovanju Riječi kao Sina Božjega koji je postao čovjekom“.  

U nastavku biskup je dodao povijesni kontekst samog izbora Preobraženja, župe i crkve. „Naime, dok čitava Hrvatska na nacionalnoj razini slavi 5. kolovoza kao Dan pobjede, mi u Petrinji i u našim gradovima diljem Biskupije slavimo 6. kolovoza kao dan oslobođenja jer taj dan smo 1995. oslobodili Petrinju, Glinu, Kostajnicu… Želio sam stoga da u Petrinji i Crkva sudjeluje u tom slavlju slobode te sam prije 10 godina osnovao župu Preobraženja Gospodnjeg da bi se taj dan i u Crkvi slavio kao dan pobjede i slobode. Premda je to crkveni blagdan, taj je dan i naš petrinjski novi blagdan slobode: kao što je zbog oslobođenja od Turaka 10. kolovoza postao Dan Petrinje, tako i u novijoj povijesti zbog oslobođenja od srpskog okupatora 6. kolovoza treba biti slavljen kao Dan slobode i pobjede“, ustvrdio je biskup.  

Biskup je poručio i kako se Gospodin pred svojim apostolima preobrazio te im pokazao svoju uskrslu slavu čime ih je ohrabrio za dan muke koja je imala doći. „I nas blagdan Preobraženja s jedne strane podsjeća na preobraženje naše Petrinje, koja je od okupirane, porušene i prognane Petrinje hrabrošću naših hrvatskih branitelja i čitavog naroda postala preobražena u hrvatsku Petrinju, slobodnu i ponosnu, a s druge strane to nas i obvezuje da danas i sutra gradimo takvu Petrinju koja će održavati taj ponos i razvijati se u kršćanskom i ljudskom smislu prema onim vrijednostima za koje su živote položili naši branitelji ali i muževi, mladići, djevojke i djeca.  Bog neka vodi sve nas i dovede do vječnog preobraženja“, zaključio je biskup. 

U koncelebraciji bili su domaći župnik Damir Ceković, generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, dekan preč. Josip Samaržija i više svećenika, a pjevanje je predvodio Župni mješoviti zbor. 

Na kraju okupljene je pozdravio i župnik Ceković, zahvalivši svima koji su se ugradili u tu župu i crkvu. Prije svega, on je poručio kako velika hvala osim Bogu treba biti braniteljima koji su položili život za slobodu te kako je ta crkva upravo spomenik njima. Ceković je podsjetio i kako je nakon potresa ta crkva bila drugi najveći distributivni prostor Caritasa Sisačke biskupije koji je hranio brojne stradale na cijeloj Banovini. Zahvalio je i svim dobročiniteljima te više od 300 volontera koji su se danima nesebično davali na dobrobit cijele Petrinje i Banovine. 

Večernje misno slavlje predvodio je o. Ike Mandurić.