U koncelebraciji bili su sin pokojnika Ivan, generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik Ivan Petrović i dvadesetak svećenika.

Izrazivši iskrenu sućut obitelji biskup je u prigodnoj homiliji rekao kako osobno može posvjedočiti da je pokojnik bio čovjek vjere koji se nesebično darivao za svoje bližnje. „Čuli smo u prvom čitanju kako je sv. Ivan apostol rekao da trebamo ljubiti braću, jer tko ne ljubi ostaje u smrti. Dakle onaj tko ljubi, dužan je život položiti za svoje bližnje jer je tu ljubav i naš Spasitelj živio i tako nas naučio da ljubimo kao što je on ljubio nas. Sjećam se kako su Anto i njegova supruga Danica rado išli na misu, kako su sudjelovali u životu Crkve i osjećali Crkvu kao svoj dom. Zato je iz njihove obitelji i došao i sin Ivan koji je izabrao svećenički poziv i koji se odazvao na službu u Crkvi, da gradi tu zajednicu Crkve i duhovno tijelo Kristovo. Isus kaže u Evanđelju ‘ja sam kruh živi koji je s neba sišao i tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke’. Mi svi znamo da bez zemaljske hrane nema ni zemaljskog života i naše tijelo treba to gorivo koje nas pokreće, ali Isus nije mislio na takav kruh koji će nas hraniti na ovom svijetu. On je svojim apostolima na Posljednjoj večeri dao kruh života i rekao ‘ovo je tijelo moje’. To je kruh nebeski, to je kruh života, kruh anđeoski i tko se njime hrani taj ne samo da će imati život vječni nego on ga već sada ima. U nama, koji blagujemo tijelo Kristovo i koji smo dionici euharistije, već je sada vječni život. Mi ne blagujemo Isusovo tijelo zemaljsko nego uskrslo tijelo, tijelo proslavljeno, on svojom nazočnošću kola našim žilama, on nas održava na životu vječnome“, rekao je biskup dodavši kako se pokojnik redovito pričešćivao i hranio upravo tim kruhom života. Na kraju biskup je poručio i kako je pokojni Ante bio pravi primjer dobrog vjernika, oca obitelji i supruga.

Nakon popričesne molitve uime obitelji i rodbine svim okupljenima na dolasku i izrazima sućuti, te biskupu na upućenim riječima zahvalio je sin pokojnika Ivan.