U koncelebraciji su bili generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, župnik pokojnice vlč. Saša Jozić, katedralni župnik preč. Marko Karača i dvadesetak svećenika, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.

Izrazivši iskrenu kršćansku sućut obitelji biskup je u prigodnoj homiliji rekao kako je odlazak drage osobe uvijek težak svakom čovjeku, a posebno kada se radi o majci. „Čuli smo već poznati ulomak iz Svetog pisma kako su učenici nakon Isusove smrti i uskrsnuća, u koje tada još nisu vjerovali, snuždeni i žalosni išli iz Jeruzalema do Emausa. Čuli smo i kako im se Isus pridružio, ali oni nisu bili svjesni da je to on sve dok nije ušao u njihov dom gdje su zajedno sjeli za stol i gdje je prelomio kruh. Tada su uvidjeli da je to uskrsli Gospodin. Dakako da ova zgoda opisuje euharistiju i govori nam da je to mjesto gdje Isusa treba susresti. Ja bih eto želio da mi danas razmislimo što to uopće nama znači dom i topli kruh. Zar nije upravo majka simbol te topline i tog zajedništva kojeg možemo osjetiti samo u svom obiteljskom domu za stolom kada nas ona poslužuje i s ljubavlju daje na stol ono što je pripremila. Doista, majka je simbol topline i onog prihvaćanja kojeg smo svi potrebni i željni, a koje nam u konačnosti daje i sam Bog. Zato se i pjevaju tolike pjesme i toliko se o majci govori da je ona ljubav bezuvjetna, ona ljubav koja ništa ne traži i sve daje. Evo takvu nam ljubav daje majka i zato je ona u našim očima uzvišena više od svih. Sigurno, zato je težak i oproštaj kada umire i odlazi majka.

Ali mogli bismo reći da kao što su ovi učenici imali zatvorene oči i nisu razumjeli, premda su razgovarali s tim neznancem koji ih je pratio i premda im je srce gorjelo, trebalo ga je prepoznati. Tako su i naše oči često zatvorene za onu dublju istinu i prisutnost koju možda osjećamo ali je do kraja ne raspoznajemo. Tu nam pomaže vjera i tu se oslanjajući na Boga možemo susreti s onima koje osjećamo da su nam blizu, ali ih ne razaznajemo do kraja. Kada smo na euharistiji gdje uzimamo kruh Gospodnji, u kojem nam je On sam najbliži, mi ćemo doživjeti da smo jedno ne samo s Bogom nego i jedni s drugima. To jedinstvo nije svedeno samo na prisutne, na one koji su trenutno u crkvi nego na sve one mile i drage gdje god bili, bilo da su živi ili preminuli. Jer oni preminuli nisu nestali, nisu otišli negdje gdje se ne može doći, oni su općinstvo svetih, oni su zajedništvo koje kod Boga možemo uvijek susresti“, poručio je biskup.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio i preč. Janko Lulić koji je zahvalio svima na dobročinstvima koja su kao obitelji primili prošlih dana. Također, posebno je zahvalio i pokojnoj majci na, kako je rekao, svjedočanstvu svetog umiranja, mirnoći, poniznosti i skromnosti te cjeloživotnom primjeru kako živjeti. Na kraju preporučio je majku svima u molitve.

Prije mise na groblju je i pročitana sažalnica zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, a od pokojnice oprostio i obitelji izrazio sućut i župnik Jozić posvjedočivši o njenom iskrenom vjerničkom životu, te u ime vjernika gđa Braka Paripović.