U koncelebraciji bili su vlč. Ivan Grbešić, kumče pokojnice i više svećenika. U homiliji, govoreći o pokojnici, biskup je rekao da kada razmišlja o Marici Kožić onda je uspoređuje s Blaženom Djevicom Marijom čije je ime nosila. „Marija je stajala pod križem svoga sina koji je umirao, primila ga je mrtvoga u svoje krilo kada je bio skinut s križa i pokopan u grob. Koliko je patnje proživjela, ono što je prorokovao starac Šimun u hramu gdje je Isusa prinijela, to samo ona zna. Ali to se na žalost događa i u srcima mnogih majki koje su izgubile svoju djecu. U Domovinskom ratu kao prva žrtva ovog kraja poginula je tada šesnaestogodišnja Josipa Kožić, 5. srpnja 1991. godine. Bio je to teroristički čin i ja sam se pitao kao župnik pa što je tim ljudima, a kako li je tek bilo gledati majci svoje ubijeno dijete? Sjećam se koliko je Marica patila, koliko ju je to pogodilo i kroz ovu 31 nepunu godinu od tog događaja zapravo je ona neprestano nosila tu svoju bol i križ“, rekao je biskup dodavši kako je svoju utjehu nalazila u Crkvi, na misi i u životu svoje župne zajednice te u druženju i radu kroz Udruge poginulih u Domovinskom ratu i braniteljske udruge.

Na groblju od pokojnice se oprostio i vlč. Grbešić koji je posvjedočio o njenom iskrenom vjerničkom životu i životnoj snazi, mirnoći, poniznosti i skromnosti te cjeloživotnom primjeru kako živjeti, a na kraju preporučio je i svima u molitve.