Bitka kod Lepanta 7. listopada 1571. izvojevana je na poziv pape Pija V. da se sav puk kršćanski utekne molitvi Blaženoj Djevici. Na neki način ovaj blagdan je „borbeni blagdan“ kao spomen na bitku koja je ostvarena kao pobjeda nad Osmanlijama. Obrana kršćanske vjere uvijek je na ispitu pa i danas, kad i Europu, a i Hrvatsku „nagrizaju razne ideologije i svjetonazori, različite razorne sekularne tendencije koje su od našeg kršćanskog kontinenta učinile multireligijski, multikulturalni, raskršćanjeni svijet“.

Časni naslov da su Hrvati antemurale christianitatis tj. predziđe kršćanstva dodijelio nam je papa Lav X. zbog zasluga koje su naši stari stekli braneći svojom krvlju kršćansku Europu od prodora islamskih osvajača. Današnji blagdan od nas i sada traži borbu „za krst časni i slobodu zlatu“. Spomenuo je biskup Košić i blaženog Alojzija Stepinca koji je prije 23 godine beatificiran i njegovu propovijed 7. listopada 1945. o krunici kao „oružju koje na poseban način služi obrani naših duša, kršćanskog poretka u našoj dragoj Hrvatskoj, obrani kršćanskog poretka u svijetu bez kojeg zemlja postaje pakao! U svetoj krunici vidimo takvo oružje da nije moguće ne iznijeti pobjedu ako to oružje budemo držali u ruci svakoga dana i njime se dostojno služili, toplo i srdačno molili“.

Krunica je najjače oružje, govorio je sveti Padre Pio, te sluga Božji kardinal Franjo Kuharić rekavši da je sadržaj krunice sam Gospodin Isus. „U njoj razmatramo sve temeljne objave Istine, obnavljamo stalno svoju spoznaju o čovjeku u svjetlu Božje Riječi. Krunica je jedinstven način da kroz naše misli i srce prođe svaki dan evanđelje, radosna vijest“.

Sveti papa Ivan Pavao II. napisao je dokument Rosarium Virginis Mariae dodajući i četvrto otajstvo – otajstvo svjetla, uz tri postojeća, radosno, žalosno i slavno. Braća dominikanci od davnina njeguju pobožnost krunice osnivajući bratovštine, samostane, tiskaju knjige, podižu oltare na čast Blaženoj Djevici Mariji.

„Klikći od radosti, Kćeri sionska! Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!“

Uzrok ovom klicanju je radost koja nas obuzima zbog Božje blizine. Bog je s nama, On nas štiti, On nam pomaže. Marijina radost je i naša radost jer je po Njoj došao Spasitelj svijeta. Marija je utjelovljenje Crkve, ona jest Crkva, stup oko kojeg su se okupljali apostoli s kojima je bila postojana u molitvi. Tako i mi možemo ustrajati u molitvi ako smo s Njome, a to omogućuje molitva krunice. Marija je naša učiteljica molitve, Virgo orans, naš uzor, zagovornica, majka i odvjetnica!

S Marijom je počela pobjeda nas kršćana, ne samo kod Lepanta, već i u Domovinskom ratu kad su naši branitelji nosili krunicu oko vrata, kad je čitava Hrvatska molila. Taj rat nije prestao, duhovna borba traje i mi moramo ustrajati i duhovnim oružjem suprotstaviti se zlu i izboriti budućnost.

„Ne boj se više zla!“ hrabri nas prorok. U molbenici, koja se svake godine ustrajno moli, ima jedan stih koji kao čvrsti lanac veže hrvatski narod sa svojom Kraljicom Svete Krunice, Gospom Ružaricom: „Stoga se potpuno pouzdajemo u tebe, kao slaba djeca u ruke najvjernije majke i baš danas očekujemo od Tebe željene milosti“!

„Kraljice Svete Krunice moli za nas, moli s nama da i mi postanemo Tebi slični, sposobni pobijediti svaki strah i prihvatiti u svemu Božju volju do konačne pobjede!“, zaključio je biskup Košić u propovijedi.

Župljani su se duhovno pripremali za svetkovinu Kraljice Svete Krunice svakodnevnom molitvom krunice u devetnici posvećenoj Gospi od Ružarija, te trodnevljem u kojem su prigodno propovijedali dominikanci : fr. Domagoj Augustin Polanščak, fr. Matej Trupina i fr. Alojz Ćubelić. Sve tri večeri glazbom su popratili zborovi koji djeluju u župi: mješoviti zbor Bl. Augustin Kažotić, Hrid i Schola cantorum, navodi se u izvješću objavljenom na mrežnoj stranici zagrebačke Župe Kraljice Svete krunice.