U koncelebraciji bilo je šezdesetak svećenika, a na misu su sudjelovali i bogoslovi i sjemeništarci Biskupije.

U homiliji biskup je čestitao okupljenim svećenicima i đakonima njihov dan ustanovljenja svetog reda i euharistije te je govorio o ljepoti svećeništva. „Mi doista trebamo i imamo razloga biti ponosni što smo svećenici Kristovi. ‘Kad bi mi ususret došli svećenik i anđeo, prije bih se poklonio svećeniku, a potom anđelu’, izjava je sv. Franje Asiškoga. On je naime poštivao svećenika zbog njegove uzvišene službe. Doista, anđeo služi Bogu, a samo svećenik ga po svojim rukama čini prisutnim u životu ljudi. Sigurno je, nije poštovanje koje vjernici i ljudi uopće iskazuju svećeniku utemeljeno samo na svetosti njegove službe, nego je povezano i sa samom osobom svećenika. Jer svi su sveti svećenici bili uzor vjernicima, te su ih vjernici poštivali još više negoli zbog njihove uzvišene službe zbog njihove osobne vjere i vjernog vršenja te svećeničke službe. Tko bi od nas samo službeno obavljao svoje svećeničke obveze, a ne bi to činio s vjerom, bio bi možda dobar i spretan glumac, ali loš svećenik. A osobito ako bi svoje služenje, ne daj Bože, vršio na otresit ili služben način, bio bi doduše poštovan zbog službe ali bi svojim načinom odbijao ljude da rado dolaze u crkvu, te preko svećenika i cijelu Crkvu ne dožive kao svoj drag i ugodan dom… A naša je zadaća okupljati, stvarati zajedništvo, brinuti se za naše župe, zajednice, biskupiju… poput pastira koji se s ljubavlju brine za svoje stado“, rekao je biskup te odgovarajući na pitanje što čini ljepotu svećeništva dodao kako je to svijest da su izabrani i da ih je sam Bog pozvao, rad i život s ljudima te da uronjeni u molitvu i otajstvo Kristovo posvuda nose blizinu Boga.

Biskup je poručio svećenicima i kako oni moraju biti primjer drugima. „I mi trebamo drugima biti – i to jesmo, hoćemo li to ili nećemo – knjiga iz koje čitaju, ali ne naše riječi koliko naše ponašanje. Tako djeluju primjeri. Nisu uzalud već stari Latini zapisali: ‘verba movent, exempla trahunt – riječi potiču, a primjeri privlače’. Mi dakako ne možemo i ne smijemo se tako ponašati samo da bismo druge, osobito mlade zabliještili, impresionirali… Ne! Mislim da trebamo samo voljeti Isusa i ljude te jednostavno predano i smireno vršiti svoje dužnosti. Tu nije na prvom mjestu cilj, nego naša autentičnost. Cilj će sam Bog postići, koji on želi i kad on želi“, pojasnio je biskup.

Osvrnuvši se na požar u pariškoj katedrali Notre-Dame biskup se zapitao nije li to znak nestanka kršćanstva u Europi? “Mnogi se naime trude da tako bude. I zato ne čudi što su se mnogi radovali… perverzno je to, posve neshvatljivo, ali – to je činjenica koju danas moramo imati na pameti. Katolici su najprogonjeniji na svijetu, marginalizirani, a oni su dali identitet i bez katoličanstva nema Europe. Nema ni naše Hrvatske! Koliko smo mi spremni za borbu s tim – možemo slobodno reći: zlim – silama, jesmo li svjesni u kakvom se ratu nalazimo? Ja prije svega mislim na duhovni rat i borbu koja se vodi, a kojoj se mi možemo suprotstaviti samo ako se oboružamo mačem Duha. A mi, biskupi, svećenici i đakoni, osobe s duhovnim zvanjem, redovnici i redovnice – u toj borbi smo na prvoj crti. Imajući sve to na pameti, dragi svećenici i đakoni, želim vam svima danas reći veliko hvala! Samo zajednički i u međusobnom povjerenju možemo pobjeđivati u borbi u kojoj se nalazimo. Hvala vam na razumijevanju, na potpori i zajedništvu! Svi smo dužni, u zajedništvu i slozi činiti sve što možemo za Krista i na dobro Crkve“, rekao je biskup te pozvao na molitvu za duhovna zvanja, bolesne i pokojne svećenike, nakon čega su okupljeni prezbiteri obnovili svoja svećenička obećanja.

Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod vodstvom prof. Jelene Blašković i uz orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.