U koncelebraciji bio je domaći župnik vlč. Stjepan Filipec koji je na početku i pozdravio biskupa istaknuvši kako proslavljajući Duha Svetoga mi živimo u sigurnoj nadi, vjerujući da već ovdje na zemlji možemo doživjeti i predokus konačnog savršenstva na nebu.

U homiliji, osvrnuvši se na pročitanu Božju Riječ, biskup je rekao kako ona svima nama govori da se ne smijemo bojati trpljenja te da smo pozvani svoju vjeru i ljubav prema Isusu svjedočiti i onda kada je to teško.

„Prošle nedjelje čuli smo u Evanđelju čitanje iz istog odlomka kao i ovo današnje kada je Isus rekao Petru: Ti si Petre stijena i na tebi ću sagraditi Crkvu… Takvu mu je veliku čast Isus povjerio, da bude prvi među apostolima. Odmah nakon toga Isus govori učenicima da ide u Jeruzalem i da će tamo biti optužen, osuđen, raspet te da će umrijeti. Petar to niječe, te ga je Isus žestoko prekorio: ‚Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko.‘ Te teške Isusove riječi znače da je ono što je Petar govorio ljudska želja, a ne Božja volja, a Isus zna što ga čeka te prihvaća tu Božju volju i trpljenje koje mu stiže.“

„Tako bismo mogli reći da je potrebno da i mi razmišljamo što je to Božja volja za nas. Nije to samo što ovaj svijet traži. Sveti Pavao, čuli smo u drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima, kaže da se ne smijemo suobličiti ovom svijetu. Doista, ovaj svijet ima svoje principe, ali mi kršćani imamo drugačije principe i vrijednosti. Mi se ne smijemo povesti za onime što nam svijet nudi jer to su često zamke. Ono što vam ovaj svijet nudi, dragi mladi, je nešto čime želi vas zavesti u stranputicu, nudi trenutno veselje i ugodu, a onda donosi tugu i žalost. Često je to grijeh koji je izvor trpljenja i udaljavanja od prave sreće“, upozorio je biskup dodavši kako je put nas kršćana, Isusov put trpljenja.

U nastavku biskup je rekao kako je to trpljenje o kojem govori Isus, iznimno važno za sve nas kako bismo znali pronaći naš put križa, a tako bismo postali njegovi učenici.

„Mi ne možemo samo činiti na ovom svijetu sve što nas veseli. Često je to tako da ljudi koji se bave sami sobom i svojom srećom, zapravo sami sebe upropaštavaju. Bave se svojim zdravljem, ljepotom i uspjesima, ali time skreću put propasti. Potrebno je da se čovjek makne od svog ega, da ono što nas uzvisuje na ovom svijetu postane nam nevažno. Mi trebamo slijediti Isusa, ići za nekim koga treba slušati, a ne da nas svi trebaju slušati i da mi uvijek trebamo biti prvi.“

„Ako se za Isusom krene onda treba njega slušati i onda je taj naš ego nevažan. To je isto odricanje, trpljenje i u konačnici prihvaćanje Božje volje. To je ta logika paradoksa koju nam Isus nudi. Time što se odričemo mi zapravo dobivamo. Ako se odričemo sebe da bismo njega voljeli i išli za njime, ako se odričemo da bismo voljeli svoje bližnje i da imamo oči, srce i ruku da pomažemo bližnjima mi dobivamo jednu unutarnju sreću koju nam nitko ne može oduzeti“, zaključio je biskup nakon čega je kandidatima podijelio sakrament potvrde.