Voditelj održao je na početku susreta održao nagovor o Mariji u kojoj se savršeno odražava slika Božja. Izmoljena je žalosna krunica, a Melinda Dumitrescu, glazbenica poznata kao „Gospina violinistica“, popratila je pjevanjem i sviranjem nekoliko skladbi na violini.

Drugi dan duhovnih vježbi nakon molitve Jutarnje iz Časoslova naroda Božjega o. Iličić govorio je o čovjeku kao slici Božjoj s gledišta spolnosti. Čovjek je stvoren na sliku Božju kao muško i žensko. Spolni identitet određuje čovjekovo razmišljanje, osjećaje itd. Nažalost, čovjek može svoju spolnost zloupotrebljavati. Zato Bog poziva nesavršenog čovjeka da surađuje s njegovom milošću. Trebamo moliti Boga da drugi budu svetiji od mene, a ja da budem svet onoliko koliko Bog hoće, istaknuo je Iličić. Poslijepodne su razmatrane Isusove riječi iz evanđelja: „Oganj dođoh baciti na zemlju.“ Što se čovjek želi više približiti Bogu, to ima veće napasti, nalazi se u trostrukoj borbi: sa samim sobom, s drugima oko sebe i sa Sotonom. Nakon razmatranja i sakramenta pokore, slavljena je misa, a nakon večere održano klanjanje pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Treći dan duhovnih vježbi sudionicima se pridružio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, uputivši im pastirsku riječ i odgovarajući na njihova pitanja. Duhovne vježbe završile su euharistijskim slavljem koje je u svetištu Marije Majke Crkve predvodio biskup Križić, a koncelebrirali su: predstojnik Katehetskog ureda preč. Nikola Turkalj, tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić, o. Iličić, župnik don Mate Kujundžić, župni vikar don Stjepan Tribuljak i pastoralni pomoćnik don Jozo Kajić. Pjevali su vjeroučitelji pod vodstvom i uz glazbenu pratnju na violini Melinde Dumitrescu.

Biskup je u propovijedi tumačio prispodobi o farizeju i cariniku u kojoj Isus daje konkretnu pouku s obzirom na valjanost i autentičnost molitve i molitelja. Farizeja i carinika i danas možemo lako pronaći u našim sredinama, njihovi molitveni stavovi stvarnost su koju poznaju sve religije u prošlosti i sadašnjosti. Prispodoba poručuje da čovjek molitve u svom odnosu s Bogom treba sačuvati stav poniznosti i iskrenosti, tj. stav osobe siromašne u duhu jer je samo takvih kraljevstvo nebesko (Mt 5,3). Konfrontacija ne samo istinite i lažne molitve, nego i istinite i lažne pobožnosti pouka je upućena zajednici vjernika za sva vremena, istaknuo je biskup Križić.

Farizej nije jedna kategorija ljudi nego jedna kategorija duha. Stanje koje je uvijek prijetnja svakome – biti čovjek s dva lica, stav koji je uvreda Bogu. U prispodobi je implicitno jasno da su i farizej i carinik ljudi grešnici, samo što farizej svojim ponašanjem negira tu istinu, a carinik je priznaje. Bog uslišava molitvu ponizna i iskrena čovjeka, bez obzira kakvo je njegovo stanje, ponovio je biskup Križić.

Javnost na carinika gleda kao na grešnika a na farizeja kao na uzor, dok Bog gleda samo u srce i po tome vrjednuje svaku osobu. Umišljeni pravednici nemaju šanse pred Bogom. U Isusu Kristu Božje milosrđe ponuđeno je kao lijek i spasenje grešnicima, a to smo svi to je srž naviještanja Radosne vijesti. Pravednici, zbog kojih on nije došao, samo su oni koji su to u vlastitim očima ili pred ljudima, ali oni zapravo ne postoje. Obraćenje je trajni proces, potreban svima i to do kraja života, istaknuo je biskup Križić.

Vjeroučiteljima je poručio: „Farizejstvo je stalna duhovna prijetnja u našem životu, posebno nama koji smo usko vezani sakralnošću, kao učitelji u vjeri. Pored toga ne smijemo zaboraviti da svi mi već imamo u svojim venama pokoju kap farizejske krvi jer, budimo iskreni, toliko puta nam je više stalo da nam funkcionira vanjština, a nutrina ostane zanemarena i zapuštena. I za nas itekako vrijedi ono Isusovo upozorenje učenicima: ‘Ne bude li vaša pravednost veće od pravednosti farizeja i pismoznanaca, nećete ući u kraljevstvo nebesko’“.

Susret je završio zajedničkim objedom i fotografiranjem.