Biskup Križić misu je slavio u zajedništvu s mjesnim župnikom vlč. Herbertom Berishom i preč. Mišelom Grgurićem, biskupovim tajnikom i kancelarom, mons. Tomislavom Šporčićem, vlč. Milom Rajkovićem, o. Domagojem Jelačom i preč. Nikolom Turkaljom.

U svojoj homiliji biskup je kratko predstavio život sv. Roka te istaknuo potrebu i današnjeg vremena za ljudima koji su bili poput njega. „ Međutim, ono što je najvažnije jest imati dovoljno dobrih ljudi, poput sv. Roka, koji će znati pomagati unesrećene i dijeliti s njima njihovu patnju. Ako to fali, onda je to najteža bolest čovječanstva, daleko gora od kuge”.

Nastavio je govoreći o specifičnim bolestima suvremenog društva kao što su bezosjećaj za druge, pomanjkanje solidarnosti sa siromašnima i obespravljenima, nerazumijevanje starijih i bolesnih koji trpe samoću i nose užasan osjećaj da su suvišni, bolesti nemira i sukoba u obiteljima, među susjedima i narodima te je zazvao blagoslov sv. Roka nad bolesima ovog svijeta.

Kako je baš taj dan odabran za posvećenje novog oltara, biskup Križić homiliju je nastavio riječima: „Pod ovom svetom misom ćemo posvetiti novi oltar u ovoj župnoj crkvi sv. Martina. Oltar je središnji dio ili srce svake crkve. Oltar nije dio nekog crkvenog namještaja, nego oltar predstavlja samoga Isusa. Svećenik na početku i na završetku misnog slavlja uvijek ljubi oltar. To je poljubac Isusu, izričaj ljubavi prema Isusu i svećenik to čini u ime cijele sabrane zajednice”.

„Veliku važnost oltara možemo otkriti čitajući starozavjetne tekstove  u kojima se jasno da isčitati kako je žrtvenik – oltar predsavljao Boga. Oltar je najsvetije mjesto u crkvi jer predstavlja samoga Boga, sve što se na njega donese, prinese biva blagoslovljeno. Sam Isus Krist se, slaveći prvu euharsitiju, poslužio stolom kao oltarom, ali na svakom posvećenom stolu – oltaru, On se nastavio darovati, svoje Tijelo i svoju Krv”.

„On tu anticipira svoju žrtvu na križu. Zato i u svetoj misi imamo poseban odnos između oltara i križa, jer je i na jednom i na drugom ista žrtva: Isus. Križ je uvijek ili uz oltar ili na oltaru. Isus i križ su jedno. Isus i oltar su jedno. Zato se kod posvete oltara, pri mazanju svetim uljem, pravi pet znakova križa koji označavaju pet Isusovih rana na križu”.

Biskup je svoju homiliju završio riječima: „Nemojte nikada dopustiti da ovaj oltar, koji je podigla vaša vjera i vaša ljubav, bude prazan, da na njemu nema vaših prinosa, odnosno vaših molitava, vaše zahvalnosti Bogu, vašeg srca”.

Na kraju mise vlč. Berisha zahvalio je svima koji su na bilo koji način doprinjeli oko novog oltara, a među njima posebno se zahvalio klesarima Marincel iz Kompolja, Anti Vukšiću, obitelj Maras i županu Petryu. Pohvalio je i prvopričesnika koji je ministrant od svoje treće godine.