„Rijetko koja crkva u hrvatskom narodu može se podičiti da posjeduje takvu dragocjenost kao što posjeduje crkva Sv. Šime (osim Presvetog Sakramenta). Za sv. Šimuna možemo reći da je bio prvi kršćanin. Bio je prvi koji je prepoznao i proklamirao dijete Isusa kao Mesiju, kao Spasitelja. Rijetko tko se tako radovao susretu s Isusom i imao milost držati ga u naručju kao sv. Šime. Šimun je na svojim rukama motrio misterij Božjeg utjelovljenja!“ poručio je mons. Križić, naglasivši da je sv. Šime nazvao Isusa svjetlo na prosvjetljenje svim narodima. „Neka sv. Šime po svom zagovoru ne dopusti da Zadar ostane bez Isusova svjetla, bez evanđeoskih, kršćanskih vrijednosti.

Molimo da Isusovo svjetlo bude stalno prisutno u našoj domovini koja slavi Dan neovisnosti. Neka Isusovo svjetlo prožima sve odgovorne u domovini koji je vode od državnih do lokalnih sredina, da bi naša domovina imala svjetliju budućnost“, potaknuo je mons. Križić.

U propovijedi biskup Križić razlagao je sadržaj evanđeoskog Lukina navještaja koji opisuje susret Svete obitelji i sv. Šimuna u jeruzalemskom hramu. Šimun kao prorok govori da je Isus određen biti na propast i uzdignuće mnogih i da će biti znak kojemu će se protiviti mnogi. „To proročanstvo nije se odnosilo samo na Isusovo povijesno djelovanje do smrti na križu, nego na sva vremena do danas. Čemu se onda čuditi što i danas Isus izaziva toliko protivljenja, što danas ima toliko neprijatelja koji ga na različite načine progone u onima koji u njega vjeruju. Kršćani i s tom stvarnošću moraju računati. Isus će to posve jasno i otvoreno reći svojim prvim učenicima, a i svim budućima. Isus nije s tim samo plašio, nego je uvijek davao i jamstvo svoje blizine i svoje snage s kojom će biti oboružan njegov učenik. Govorio im je o progonstvima, ali uvijek iznova hrabrio: ‘Ne bojte se! Ja sam s vama’“, ohrabrio je biskup Križić.

Govoreći što je sve Sv. Šimun nagovijestio, biskup je rekao kako Šimun kao prorok govori o Djetetu puno toga što Marija i Josip prvi put čuju. „Oni starca Šimuna ne poznaju, ali je taj starac njih prepoznao. Vjerojatno nisu mogli sve ni razumjeti. Evanđelist kaže da su se oni divili svemu što je Šimun govorio o Djetetu. Marija i Josip u Šimunu su prepoznali proroka, Božjeg čovjeka i ono što od njega čuju razumjeli su kao govor samoga Boga. Šimun je prvo dao hvalu Bogu na njegovom velikom daru. On dijete Isusa naziva ‘Svjetlo na prosvjetljenje naroda’. Šimun osjeća da više od toga nema što dobiti. Zato izjavljuje da sada može prijeći s ovoga svijeta u miru, jer je ispunjen puninom radosti i sreće. Njegov život je dosegao vrhunac“, rekao je mons. Križić.

No, direktno Mariji, sv. Šimun „upućuje riječi koje nisu nimalo za divljenje. Mariji govori o stradanju njenoga djeteta koje on još drži u naručju. Do navještenja, Marija je slušala najljepše o Djetetu. Anđeo joj kaže da će to dijete biti Sin Svevišnjega, da će mu Bog dati prijestolje Davida, najvećeg kralja u povijesti Izraela, da Kraljevstvo njegovo neće imati svršetka. A po Šimunu Marija čuje za bolni i trpeći aspekt života Djeteta. Šimun još izričitije govori Mariji i o patnji koja nju samu čeka i to terminom da će joj mač probosti dušu. Marija je shvatila da će joj u životu patnja dobrano raširiti ruke“, rekao je biskup Križić, u zahvalnosti za posebnost obitelji Marije i Josipa koju im je Bog dodijelio u realizaciji otajstva spasenja.

Za Šimuna Sveto pismo kaže da je bio pravedan i pobožan. „U Bibliji je pravedan onaj čovjek koji se trudi u životu vršiti volju Božju. To je usko vezano uz pobožnost. Pobožan je čovjek koji se moli, sluša Božju riječ, o njoj razmišlja i tako otkriva što Bog od njega traži, što mu savjetuje, na što ga upućuje. I Josip je nazvan pravednim jer je bio pobožan, slušao je Boga, prepoznavao njegov glas i u snu, vršio njegovu volju i onda kada ništa nije razumio“, podsjetio je propovjednik, istaknuvši da je prvotno biblijsko značenje za pravednost činiti volju Božju. To znači pravednost za biblijskog čovjeka. „Kad Isus traži od Ivana Krstitelja da ga krsti, Ivan na početku odbija, govoreći da Isus njega treba krstiti, a ne obratno. Isus mu kaže: „Pusti sada, jer dolikuje da nas dvojica ispunimo svu pravednost“ (odnosno, svu volju Božju). Pobožnog čovjeka koji želi biti vjeran Bogu, Božji glas u njegovoj nutrini prati kroz cijeli život. Taj ga glas usmjeruje i vodi, on mu je svjetlo i putokaz“, istaknuo je mons. Križić.

U tom kontekstu pojasnio je i dolazak Šimuna u hram koji se nije dogodio slučajno. Pismo kaže da je tada imao ‘božansko nadahnuće’, sam Bog ga je uputio da ide tamo. Evanđelist Luka izričito piše da je Šimun „potaknut od Duha došao u hram“. „Kako je to važno i za nas. Mnoge stvari u životu koje nas pozitivno iznenade mi pripišemo slučaju, kao da se slučajno dogodilo ili slučajno se poklopilo. Nema tu slučaja. Nego to je Božja providnost kroz koju nam Bog pokazuje svoju ljubav i brigu za nas. Nažalost, rijetko postanemo toga svjesni, a još rjeđe za to zahvalimo Bogu, nego pripišemo nekoj sudbini“, upozorio je biskup Križić.

No, čovjek može dopustiti da ga nadahne i zao duh pa čini stvari koje donesu teške posljedice u životu osobe. „Nažalost, ljudi tada za to prigovaraju Bogu i okrivljuju njega što je tako nešto dopustio. Nije za to kriv Bog, nego mi jer smo se udaljili od Božjega glasa i okrenuli leđa njegovim nadahnućima. Tada redovito uskače zloduh sa svojim nadahnućima i svojim lažnim ponudama“, upozorio je propovjednik, istaknuvši: „Pravedni Šimun bio je pažljiv na Božji glas. Poznavao je pisma i proročka naviještanja s obzirom na dolazak Mesije po kojem će Bog pohoditi svoj narod te se za to molitveno pripremao, da ga taj trenutak ne iznenadi. I drugim Izraelcima ta istina o dolasku Mesije nije bila nepoznata, ali se ogromna većina za to nije spremala – zato ga nisu ni prepoznali“, rekao je mons. Križić. Šimun je sveti čovjek koji je u vjeri i nadi iščekivao i molio da se to dogodi još za njegova života: „Bog ga u njegovoj nadi nije razočarao. Duh Sveti mu je objavio da neće umrijeti prije nego vidi Mesiju. I upravo to se dogodilo“.

Biskup je istaknuo i značaj Isusova upozorenja da njegov učenik ne smije uzvraćati zlo na zlo, uvredu za uvredu.

„Isusov učenik ne smije nikome prijetiti, nego za progonitelje moliti. To je Isusov zahtjev jer je to po njemu put u život, to je put do pobjede. Uvijek se moramo ispitivati koliko se kao kršćani danas držimo ovih Isusovih uputa“, potaknuo je mons. Križić.

Govorio je i o potrebi blagoslivljanja, tragom susreta Šimuna sa Svetom obitelji gdje se kaže: „Šimun ih blagoslovi“. „Šimun blagoslivlja Isusa, Mariju i Josipa. Šimun nije svećenik, ali on može blagoslivljati, jer je on sam od Boga blagoslovljen i nositelj je Božjega blagoslova. On Boga ne drži samo u naručju, nego ga nosi u srcu. On može blagoslivljati Božjim blagoslovom koji nosi u sebi. Tim blagoslovom mogu blagoslivljati svi koji Boga vole i do njega drže. Štoviše, Bog nas na to poziva. Poziva nas da budemo nositelji Božjega blagoslova i da ga udjeljujemo drugima“, potaknuo je mons. Križić. Roditelji su pozvani blagoslivljati djecu, prekrižiti ih na početku i na kraju svakog dana, za njih moliti, molitvom pratiti njihovo odrastanje i budućnost. „Roditelji, blagoslivljajte vaš dom u kojem živite, zazivajte blagoslov na vaš rad, na svaki novi dan.

Nažalost, često puta i u našim kršćanskim kućama više odzvanja kletva nego blagoslov, više odzvanja psovka nego molitva. A onda se čudimo što ima toliko zla. Isus nas poziva, svoje učenike, da budemo nositelji njegova blagoslova, pa i za one koji ih proklinju. Blagoslovom se suzbija prokletstvo i zlo“, istaknuo je mons. Križić.

Šimun je blagoslovio dijete Isusa, a Isus će kasnije dijeliti svoj blagoslov djeci i svim ljudima.

„Blagoslov Božji želi biti kao bistra rijeka koja teče s roditelja na djecu, s koljena na koljeno. Nemojmo dozvoliti da naša generacija blokira protočnost Božjega blagoslova u našem vremenu. Sv. Šime je zato zaštitnik i zagovornik djece koju ne prestaje blagoslivljati ni danas. Molimo ga da blagoslovi djecu i mlade i jamči za njihovu bolju budućnost.

Kao što je blagoslovio Isusove roditelje, molimo ga neka blagoslovi i sve roditelje u njihovoj teškoj ulozi u odgoju i podizanju djece. Šimun je bio starac i razumije dobro staračke jade, pa ga molimo da blagoslovi i stare i bolesne. Sigurni smo da nas on neće iznevjeriti“, zaključio je biskup Križić.

Mons. Josip Lenkić, upravitelj svetišta sv. Šimuna, u zahvalnosti biskupu Križiću darovao mu je uime župe sliku „Zadarska baština“ autora Josipa Botterija Dinija. „Sv. Šime stoljećima prati naš narod u radostima i žalostima, naporima i nadama. U Crkvi smo jedno i zajedno, tako i ostanimo. Uključimo u molitve našu sadašnjost i budućnost, da nam Bog po zagovoru sv. Šime da nebeski i zemaljski blagoslov, mir, slogu i jedinstvo“, rekao je mons. Lenkić, povjerivši zagovoru sv. Šime Zadarsku nadbiskupiju, Grad Zadar i sve hodočasnike. Sv. Šimi uputio je molitvu: „Bdij nad našim obiteljima, nad onima koji su izgubili vjeru i nadu. Utješi bolesne i sve koji trpe i pate. Budi potpora mladima i starijima i svima koji su u nevolji. Bdij nad pastirima i nad stadom vjernika, da budu sol zemlje i svjetlo svijeta“.

Nakon mise koncelebranti i puk počastili su svečevo tijelo koje se nalazi u škrinji iznad glavnog oltara u svetištu crkve i otvorena je u blagdanskoj osmini kako bi puk počastio moći sv. Šime kojega Zadrani časte osam stoljeća.