Biskup se u propovijedi osvrnuo na Proslov svetog Ivana evanđeliste u čijem središtu je Riječ Božja koja je tijelom postala i nastanila se među nama. Utjelovljena Božja Riječ darovana je ljudima kao život i kao svjetlost na njihovu životnom putu. Te dvije riječi ključne su u tom navještaju dolaska Sina Božjega u naš svijet. Došao je ljudima donijeti puninu života ida im bude svjetlo na životnom putu.

Svi mi imamo iskustva kako je u životu nemoguće izbjeći tamu, odnosno, situacije kada ne znamo što bismo učinili, koji put izabrali, a nekada nam se te tame učine tako mrkle pa nas uvjere da iz njih izlaza i nema. Evanđelje predstavlja Isusa kao odgovor na to. On je svjetlo koje tama ne može obuzeti, on je svjetlo koje raspršuje svaku tamu.

Čovjeku je ponuđeno svjetlo odozgo, ali mu se čovjek mora otvoriti i primiti ga. Bog svoje svjetlo ne nameće. U razgovoru s Nikodemom Isus kaže: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla“ (Iv 3,19). Isus time želi reći da nije tragedija u tome što ćemo s vremena na vrijeme upasti u tamu zbog naših grijeha, nego je tragedija kada osoba zavoli tamu, kada zavoli grijeh. Svatko je slobodan u svom izboru, ali će svatko snositi i posljedice svoga izbora. Da bi čovjek imao svjetlo u sebi, mora imati u sebi onoga koji je tvorac i izvor svjetla, a to je Bog.

Pastire je na ovaj dan obasjalo svjetlo odozgo, pošli su za svjetlom i našli ga. Bez svjetla odozgo čovjek ne može dospjeti cilju. Svijetlo zvijezde uočili su Mudraci s Istoka i slijedili ga sve do mjesta gdje bijaše Dijete. To isto svjetlo ne vodi ih natrag Herodu, kako je on lukavo tražio, nego ih odvede drugim putem u njihovu zemlju. To Božje svjetlo u srcu usmjeruje čovjeka najboljim putom da sretno stigne željenom cilju.

U svojoj najdužoj molitvi koju su nam evanđelja zabilježila, Isus, obraćajući se Ocu, pun žalosti govori: „Oče pravedni, svijet te nije upoznao” (Iv 17,25). Isti evanđelista će to ustvrditi i za Isusa, kako smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku: „Bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna“(Iv 1,10) te odmah odgovara: „Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav“ (1 Iv 4,8). Isus je to rekao i Židovima koji ga nisu prihvatili: „Ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi“ (Iv 5,42). Ovdje je izvor svih problema.

Grijeh je onaj koji čovjeka lišava ljubavi. Čovjek bez ljubavi živi u tami. Isus to potvrđuje kada kaže: „Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova “ (Iv 3,20). Grijeh je, nažalost, baština čovječanstva. Svaki čovjek pripada obitelji grijeha, stoga je i tama neizbježna na životnom putu svakog čovjeka. Svatko poznaje svoj vapaj za svjetlom kada upadne u životne tame. A najstrašnijoj tami, a to je smrt, nitko ne može izbjeći.

Noćas smo čuli riječi proroka: „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku: onima koji mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu” (Iz 9, 1). Prorok govori o tmini i svjetlosti, o mrklom kraju smrti i svjetlosti jarkoj koja osvanu. To su životne borbe kroz koje čovjek neminovno prolazi. To su kušnje i napasti s kojima đavao želi čovjeka odvesti u tamu kao Judu. Juda je imao dovoljno svjetla, ali se s vremenom počeo zatvarati svjetlu i dopuštati da u njega ulazi tama, dok nije sasvim zapao u noć, kako kaže evanđelista. Zato Isus daje upozorenje: Pazi da svjetlo u tebinijetama (Lk 11,35). To je poziv da svaki od nas provjeri nije li svjetlo zamijenio tamom.

Kada se tama uvuče u nutrinu sve se onda vidi naopako. Isus to uspoređuje s bolesnim okom govoreći: „Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno” (Lk 11,34). To znači da osoba tada dobro ne vidi. To isto vrijedi i za oči srca i duše. Jesmo li sposobni priznati Gospodinu da u mnogo čemu dobro ne vidimo, da nam je vid zamagljen?

Biskup je upozorio da svijetliti znači služiti, žrtvovati se, trošiti se, izgarati za druge. I ove svijeće koje daju svijetlo troše se, izgaraju. Nema svijetla bez izgaranja. Ljudi koji služe, koji se žrtvuju za druge, oni uistinu svijetle. Božić nam je poziv da se otvorimo svjetlu i da budemo svjetlo… Ako nam ponestane svjetlo nutrine koje dolazi od Boga, u našem životu prevladat će tama. A u tami je moguće učiniti svaku ludost“, upozorio je biskup Križić.

S molitvom Gospodinu zaželio je svima da svjetlo koje je obasjalo siromašne pastire prodre ovog Božića više i u naše duše da nam u obiteljima bude više radosti, vedrine i mira, i svima čestitao blagdan Isusova rođenja i nadolazeću Novu godinu. Na kraju mise čestitku je uputio i župnik preč. Vazgeč te pozvao sve na druženje u župnu dvoranu.

Biskup je božićnu misu slavio u zajedništvu sa svojim tajnikom i kancelarom biskupije preč. Mišelom Grgurićem i domaćim župnikom i rektorom katedrale preč. Marijom Vazgečom. Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.