Na taj blagdan koji se uvijek slavi prve nedjelje u srpnju, Vranu tradicionalno pohodi tisuće hodočasnika iz cijele Zadarske nadbiskupije te brojni pridošli iz drugih dijelova domovine i inozemstva gdje mnogi ljudi iz toga kraja u zaleđu Zadarske nadbiskupije žive i rade.

Ostvarivati svetost u vjernom obavljanju redovitih poslova u svakidašnjici života bila je tema propovijedi mons. Križića. „Ne radi se o svetosti koja mora biti protkana čudesima ili izvanrednostima, o čemu bi onda trebali brujati svi mediji. Radi se o vjernosti u svakidašnjici života. Znati raditi svoje svakodnevne poslove s ljubavlju, radošću i strpljivošću. Nekada su to oni svakodnevni poslovi koji mogu biti dosadni i zamarajući, uvijek isti. Ako se čine i prikazuju Bogu s ljubavlju – evo svetosti! Otac, majka, djed i baka, mladić i djevojka, koji se žrtvuju za svoju obitelj, koji s naporom, s poštenjem i ljubavlju privređuju kruh svagdašnji za svoju obitelj, pa to su svete duše! O njima možda nitko neće pisati, nikada neće službeno biti proglašene svetima, ali to nije važno. Važno je da Bog vidi njihova djela i on je njihova nagrada, a oni su blagoslov za narod“, istaknuo je biskup Križić. U tom je kontekstu naveo primjer sv. Male Terezije za koju je papa Pio XI., proglašavajući je svetom, rekao: „Njena velika svetost ne sastoji se u čudesima ili kakvim izvanrednim djelima, nego u vjernosti strašnoj svakidašnjici. Znala je s ljubavlju i vedrinom raditi i Bogu prikazivati svaki dan ono što je radila, a redovito su to bili isti poslovi“.

Rekavši kako „neke poslove radimo s puno nervoze, gunđanja, prepiranja, ljutnje, ali nas to onda ne posvećuje“, istaknuo je „da bi nam više koristilo da to napravimo i prikažemo Bogu u strpljivosti i ljubavi“. Podsjetio je na riječi apostola Pavla Timoteju da će oni koji žele pobožno živjeti u Kristu biti progonjeni. Isus to u više navrata govori svojim učenicima. „Oni moraju računati i s tim da će biti progonjeni, ismijavani, ponižavani, pa i mučeni kao sv. Nediljica. Ali Isusov učenik ne smije se osvrtati na to i ne smije nikad uzvraćati zlo za zlo. Isusov učenik mora biti nositelj blagosti i mira, ljubavi i velikodušnosti. Isus im kaže da ih šalje kao janjce među vukove. Sv. Ivan Zlatousti kaže: ‘Dok živimo kao janjci, mi ćemo pobjeđivati, ali ćemo sigurno gubiti ako postanemo vukovi, jer ćemo oskudijevati Božjom pomoći’. Učenici odlaze naviještati kao janjci, ali imaju iskustvo da ih se zli dusi boje, da im ne mogu nauditi. Ako Isusovi učenici postanu oholi, arogantni, ako djeluju iz nekog osobnog interesa, onda je to znak da ih je đavao nadmudrio, onda će njihov posao biti promašaj i neuspjeh“, upozorio je biskup Križić.

„Ljudi koji se trude živjeti u vjernosti Bogu i raditi iz ljubavi, moraju računati s tim da će im đavao podmetati klipove na sve moguće načine. Đavao nikad ne napada toliko one koji čine zlo, jer njih već ima, nego napada one koji se trude biti dobri i Bogu vjerni, jer njih nema. Usudio se nasrnuti i na Isusa. Obitelj koja dobro funkcionira sigurno će biti meta češćih napada Sotone kojem je uvijek cilj da izazove razdor, podjele u obitelji. Uspio je to već kod prvog čovjeka i tu nije stao. Ljudi odani Bogu ne smiju se čuditi ako imaju i mnoge poteškoće. Često to ne uspijevaju razumjeti. Zašto njima Bog daje poteškoće, a oni se trude biti vjerni? Odgovor je baš tu: đavao je bijesan na osobu koja funkcionira dobro, zato što je ne uspijeva osvojiti. Onda sve čini da im optereti život. U tom smislu jedan svetac kaže: ‘Opasno je kada neku osobu đavao na duže vrijeme ne napada. Ako osoba nije zanimljiva đavlu, njeno stanje nije zavidno’“, upozorio je mons. Križić.

Istaknuo je da sveci pripadaju Crkvi slavnih i povezani su s nama, putujućom Crkvom, kao naša pomoć i zaštita, jer im je stalo da i Crkva na zemlji, mistično tijelo Kristovo, bude sveta, nositeljica Božje svetosti i milosti za sve ljude. „Crkva ima potrebu svetih duša. Bez njih Crkva gubi Isusov izgled, njegovu ljepotu, njegovu privlačnost te ostaje prazna“, upozorio je biskup Križić, podsjetivši na misao sv. Ivana Pavla II. iz njegovog Pisma upućenog cijeloj Crkvi na početku trećeg tisućljeća: „Svetost ostaje više nego ikada pastoralna hitnost“. „Ivan Pavao II. upozorava sve vjernike napominjući kako je besmisleno zadovoljiti se prosječnošću ili minimalizmom u našem vjerničkom životu. Svetost je dostupna svima. To nije privilegij samo nekih posebnih duša koje su dobile neke izvanredne darove koje mi drugi nismo dobili. Svi smo mi dobili dovoljno darova da možemo biti sveti. Ostaje pitanje samo naše spremnosti da platimo i cijenu svetosti“, rekao je mons. Križić, istaknuvši: „Biti dobar, pravedan, pošten, uslužan, velikodušan – to košta! To ne ide samo od sebe, nego zahtjeva napor osobe. Ali nikome to nije nemoguće. Biti svet ne znači ne imati grijeha i mana, jer toga se nećemo nikada otarasiti. Sveta je ona osoba koja priznaje svoje grijehe i bori se protiv njih, koja se nije pripustila manama, kojoj nije postalo svejedno što živi u grijehu. Bog zna da smo grešni i nikada na ovoj zemlji nećemo biti bezgrešni. Ali on se raduje kad vidi da osoba nosi u srcu iskrenu želju da bude bolja. Boga je tada uz nju“.

Biskup je podsjetio da se i u Bibliji vidi kako veliko značenje ima sveta osoba za cijelo jedno mjesto, župu, za cijeli narod. U Sodomi nije bilo nikakve klice svetosti, što je omogućilo zlu da razara. „Kada je izraelski narod sagriješio u pustinji klanjajući se zlatnom teletu dok je Mojsije na gori primao od Boga zapovijedi, Bog mu govori: ‘Siđi žurno među narod jer je krenuo putem zla’. Mojsije treba sići jer je potrebno da među grešnim narodom bude jedan pravednik, jedan Božji čovjek, da bi svi bili spašeni. Bog obznanjuje proroku Jeremiji da će Babilonci zauzeti Jeruzalem i razoriti ga zbog njegovih grijeha i kaže mu: ‘Prođi jeruzalemskim ulicama, pa ako nađeš jednoga da čini dobro, spasit ću cijeli grad’. I prorok ne nalazi niti jednoga. Vidimo što znači jedna sveta osoba više ili manje“, istaknuo je mons. Križić.

Rekao je kako su brojni obeshrabreni jer se mnogi vjernici i svećenici tuže kako sve manje ljudi dolazi u crkvu, sve manje ljudi moli u svom domu i drži do Božjih zapovijedi, sve manje mladih drži do Boga i Crkve. „To je istina, ali ne smijemo se zbog toga pokolebati. Ne smijemo pasti u napast i prihvatiti biti kao i većina drugih. Naprotiv, to nam je poziv da budemo još vjerniji Bogu i tako budemo posrednici njegovog blagoslova za cijelo mjesto i cijelu župu. Kako je važno da imamo tih duša koje se trude ostati Bogu vjerne“, poručio je mons. Križić, istaknuvši: „Ni svećenici ne smiju toliko kukati što je na misu došlo malo svijeta, nego se radovati zbog onih koji su došli, radovati se da Bog još ima nešto prijatelja u mjestu. Oni su znak Božje prisutnosti u dotičnom mjestu. Isus je naviještao Radosnu vijest koju su ljudi radosno slušali, činio je čudesa kojima su se ljudi divili, ali je i pored toga uz njega ostao samo mali broj učenika. Zato Isus ne govori o masama sljedbenika, nego o malom stadu vjernih. Poznate su njegove riječi: ‘Ne boj se, malo stado’“, istaknuo je mons. Križić. Izrazivši radost što u našem narodu „još ima podosta starijih i mladih koji se trude biti vjerni Isusu“, potaknuo je da „molimo da takvih duša nikad ne nestane“.

Biskup Križić izrazio je poštovanje i zadivljenost svetištem sv. Nediljice, rekavši da je ono nepoznato u širim razmjerima, sakriveno od grada, nalazi se u plodnoj ravnici u zaleđu Pakoštana, no krasi ga veliko očitovanje pobožnosti brojnih vjernika koji dolaze moliti i ispovijedati se. Brojni su prizori cijelih obitelji, roditelja s djecom. „Djevica i mučenica sv. Nediljica ušla je duboko u srce i dušu naroda ovog kraja te je njeno milosno djelovanje i danas tako živo da privlači i okuplja mnoštvo hodočasnika. Narod koji se u tako velikom broju ispovijeda, moli i slavi euharistiju posvećuje ovaj i prirodno lijepi prostor u zelenilu i čini to svetište važnim i snažnim. Mnogi dolaze u velika poznata svetišta i dive se njihovoj arhitekturi, kulturnoj baštini. U Vranu se dolazi prvenstveno zbog molitve, vidljivo je ispovijedanje i zavjetovanje, zahvala za uslišanja“, rekao je biskup Križić.

Istaknuo je da osoba koja je dala svoj život za Boga, poput sv. Nediljice, ne umire nego živi i „trajno zrači Božjim blagoslovom vjernima koji se utječu njenom zagovoru. Mi nju ne poznajemo dobro, ali ona nas poznaje i ovaj narod ima veliko iskustvo njenog posredništva i njenog zagovora“. Mons. Križić je potaknuo vjernike da na oltar prinesu svoje teškoće, boli, zahvale, da prikažu osobe u potrebi i ne odu iz Vrane bez predanja Gospodinu koji može preobraziti ljudski život. „Došli ste u svetište zahvaliti svetoj mučenici Nediljici za milosti koje vam je od Boga isprosila ili da je zamolite za pomoć u problemima koji vas posebno opterećuju. Čula je ona vas. Ali nemojte poći kući iz svetišta a da sv. Nediljici, odnosno Bogu, ne date obećanje da ćete se potruditi nešto promijeniti ili popraviti u svom životu. Svatko od nas zna gdje je slab, gdje slabije funkcionira, gdje možda drugi, najčešće ukućani, zbog toga trpe. Donesi odluku u ovom svetištu da ćeš na tome više poraditi, da bi to popravio. Ali znaj da će se cijeli pakao dignuti da te u tome spriječi, da te uvjeri da ne trebaš ništa poduzimati“, upozorio je biskup Križić, ohrabrivši vjernike da će, ako ostanu vjerni svojoj odluci, vidjeti koliko će se promijeniti i koliko više blagoslova, radosti i mira će biti u kući. Onda će to hodočašće biti istinska milost i preobrazba života.

Od šest sati ujutro zadarski svećenici ispovijedali su vjernike. Tu je zauzetost i dar Božje milosti po ispovijedi istaknuo i nadbiskup Puljić u završnom obraćanju vjernicima. I sam nadbiskup tijekom jutra je ispovijedao, ispunjen što je mogao posredovati Božje opraštanje u sakramentu pomirenja. „Jedan hodočasnik u Ludbregu mi je jednom rekao: ‘Nije važno samo doći na proštenje, nego i primiti oproštenje’. To je velika milost i dar koju je Gospodin ostavio svojoj Crkvi, otpuštati i opraštati grijehe. Koristimo taj dar, to je privilegij, iskusiti da su nam oprošteni grijesi. Nemojmo zanemariti milost ispovijedanja i oproštenja grijeha koje zadobivamo po tom sakramentu“, rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup Puljić izrazio je radost što svake godine u Vrani vidi brojne koji svjedoče opredjeljenje za Boga, veliko molitveno zajedništvo, rekavši da je to ohrabrujuća slika Crkve koju treba hraniti dnevnom molitvom u obitelji i sudjelovanjem na nedjeljnoj misi. Istaknuo je primjer hodočasnika koji mu je rekao kako ove godine pedeseti put dolazi na blagdan sv. Nediljice, premda već godinama živi u Rijeci. Roditelji su ga odmalena dovodili u Vranu te je i svoj kasniji život vjeran hodočašćenju sv. Nediljici. Ni život u drugoj dalekoj sredini nije ga omeo u življenju pobožnosti primljene od roditelja. To je primjer za nasljedovati, rekao je mons. Puljić, podsjetivši na hrabrost nekadašnjih vranskih vitezova u čijim primjercima njihove povijesne odjeće i opreme je bilo nekoliko vranskih muškaraca na misi. Upozorivši kako je najveća napast i kušnja kršćana da se zadovolje prosječnim životom, nadbiskup Puljić potaknuo je puk da teži ostvarivati savršenstvo na koje poziva Gospodin te je svima poželio „sretan put prema svetosti“.

U misi je sudjelovao i zadarski župan Božidar Longin. Nakon mise kip sv. Nediljice prenesen je u vransku župnu crkvu gdje je puk dodatno ostao u molitvi. Za novčanu pomoć u podizanju novog krovišta župne crkve vranski župnik Šindija zahvalio je Gradu Biogradu i Općini Pakoštane.