Biskup je na početku homilije istaknuo kako dnevna čitanja donose jedan od najljepših tekstova koje je čovjek napisao, uvod Ivanova evanđelja. Evanđelist nam želi objasniti grčke koncepte, što je to riječ, što je to logos. Da bismo shvatili što je želio reći najprije moramo shvatiti kako su Grci shvatili tu riječ taj logos. Za grke je riječ logos um, spoznaja i sve ono što je povezano s nekom posebnom silom. To je riječ koja stvara, kojom je Bog stvorio svijet. Ta riječ je uvijek povezana s Božjim umom. Ona je od početka, nije stvorena, već od uvijek postoji. Stari Grci uvijek su gledali oko sebe i divili se svijetu koji postoji. Postavljali su pitanja odakle, priroda, odakle čovjek, odakle nebesa i sve što postoji? Htjeli su objasniti i shvatiti i spoznati. Uvijek su polazili s četiri različite strane u nastojanju spoznavanja logosa. Gledajući oko sebe vidjeli su stvoreno i iza toga reda koji određuje sve prirodne pojave mora postojati neki um a to je logos, Božanska Riječ. Vidjeli su nebeska tijela koja se miču određenim tijekom i redom, i za to su zaključili da je stvorio logos, Božanska riječ. Do jednakog su zaključka došli sagledavajući postojanje ljudske savjesti. I poznatu filozof Kant je rekao da vjeruje u Boga radi nebesa iznad sebe i radi moralnog poretka u sebi, podsjetio je biskup. To je i stare Grke nagnalo da zaključe da je to stvorio logos. Pogledamo li i povijest, i tu vidimo Božje djelovanje. Civilizacije nastaju na određenim moralnim principima, kada te moralne principe pogazimo dolazi do dekadencije i propadanja cijeloga naroda. Jedan povjesničar kaže da nijedan narod nije preživio svoga boga, rekao je mons. Kutleša- Time se želi reći da budućnost naroda i moralne civilizacije jest u moralnom principu. Ako se čovjek ne pridržava moralnih principa, Božjih zakona dolazi do propasti. I po tome Grci dolaze do zaključka da u svijetu ima toliko Božjih očitovanja i djela koje čovjek može spoznati svojim umom da ne može imati ispriku za ne vjerovati u tu Božansku riječ. Tako razmišljahu Grci i tako su spoznali prije dvije i pol tisuće godina.

Sveti Ivan u Evanđelju sažima sav taj nauk o Riječi Božjoj. No, ima jedna problem u ljudima, koji je sv. Ivan dobro definirao rečenicom „svojima dođe a njegovi ga ne primiše“, napomenuo je biskup Kutleša. Bog dolazi u izabranu zemlju a taj ga narod ne želi primiti. Nalaze mjesta tek među životinjama. Bog ne nalazi mjesta među nama jer mi nismo shvatili taj milosni trenutak. Živimo taj milosni trenutak i tražimo od Boga da mi možemo u današnje vrijeme to spoznati. Naša je tragedija što se mi čudimo tim ljudima kako to nisu prepoznali. Narod ne prihvaća Spasitelja jer ne odgovara njihovim konceptima i zamislima.

Bog za svakoga čovjeka ima jednu određenu misiju, ali je mi ljudi često ne želimo prihvatiti jer ne odgovara našim željama. Time ljudi propuštaju velike prilike, kao što je izabrani narod propustio da upozna Isusa Krista. Danas je trenutak da se zapitamo zašto je Bog došao u štalicu, u obliku malenoga djeteta, iako je mogao doći sa silom i pokoriti ljude?

On pred čovjek stavlja izbor. Oko Isusova rođenja imamo različite ljude, Mariju, Josipa i pastire koji Isusa prihvaćaju i žrtvuju se radi njega i žele mu posvetiti cijeli svoj život. S druge strane Herod i veliki svećenici koji ga ne prihvaćaju i žele ga ubiti. Pred Isusom svatko od nas stoji pred jednim izborom, ili su za ili su protiv.

Svaki od nas danas ovdje stoji pred tim izborom, i neka svaki čovjek to riješi pred samim Isusom Kristom, prihvaćaš li to malo dijete kao dar, a ne kao zaslugu.

Znajmo prihvatiti djecu i biti djeca u dubini duše, jer djeca su oni koji govore istinito i rade pošteno, jer ne znaju drukčije. Biskup je to potvrdio znanstvenim saznanjem koje govori da ne postoji dijete koje nije vjernik i koje ne želi znati o Bogu. Mi ljudi svoju djecu na razne načine učimo da ne govore istinu jer to možda danas nije isplativo, jer je važno se snaći, prilagoditi se uvjetima i proći kroz život što manje okrznut. No, tko tako radi je li zadovoljan u dubini duše. Svatko se treba zapitati u dubini duše da li je ispunio misiju s kojom je došao na svijet.

To je pravi Božić, kada prepoznamo dijete u sebi. Djetetu da bi raslo potrebna je ljubav, u drugim ljudima trebamo prepoznati to dijete koje je potrebno ljubavi.

Čovjek treba shvatiti da su često siromašniji daleko sretniji od bogatijih, naznaka je to da je sreća nije u materijalnom već u prepoznavanju Boga, u življenju po savjesti i traženju smisla na ovome svijetu.

Molimo malenoga Isusa da nam pomogne pronaći smisao, da nam pomogne da budemo jednostavni i ponizni ljudi, da nam pomogne da ga ne odbijemo nego da ga prepoznamo te da prepoznamo svoju misiju na ovome svijetu koja podrazumijeva i žrtvovanje za drugoga, darivanje sebe. Ako tako budemo živjeli vidjet ćemo i spoznati ovo malo dijete, zaključio je biskup.

S  biskupom Kutlešom misu su sulavili kancelar biskupije Sergije Jelenić, vicekancelar  Mladen Pranjić te porečki dekan i župnik Milan Zgrablić.