U prigodnoj homiliji osvrnuo se na žene koje prve odlaze na Isusov grob i nalaze ga praznog, točnije, kroz izvješća koja nam donose Evanđelja, na dinamiku njihovog rasta u vjeri, iz tame prema svjetlu.

Taj rast raščlanio je kroz četiri faze. Prvi trenutak, kada ne nalaze tijelo u grobu gdje bijaše položeno, obilježen je beznađem, zaslijepljene tugom ne vide druge mogućnosti. Taj je trenutak obilježen tugom jer nakon svega što se dogodilo ne mogu mu iskazati ni dužne pogrebne počasti propisane obredom. Ljudi u teškim trenutcima, tame, u obiteljskim tragedijama najčešće interpretiraju najnegativnije i često ne vide druge mogućnosti koje se otvaraju. Isus stoji pokraj groba, ali ga one ne vide jer su zaokupljene svojom tugom, možda ne toliko radi Isusa, veće zato što se čovjek u tim trenutcima pita ‘što će biti sa mnom?’, zaokupljen je brigom o vlastitoj budućnosti. Nadalje, Sveto Pismo navodi da je bio jedan potres i da se je tada grob otvorio. I u naš život treba doći nekakav potres da nas uzdrma u našoj učmalosti i ravnodušnosti, da vidimo da ništa nije sigurno. U drugoj fazi dolazi im od anđela poziv na odvažnost vjere, anđeo im govori da krenu prema grobu i da vide da je Isus uskrsnuo. Svi su od njega nešto očekivali i htjeli su biti u prvim redovima za neke svoje interese. Nisu ga shvaćali i nisu htjeli razumjeti što je on govorio, već su samo gledali ovozemaljske stvari. Anđeli ih podsjećaju na Isusove riječi o njegovu uskrsnuću treći dan. I mi trebamo krenuti od naše male vjere prema iskustvu i uvjeriti se da Riječ po kojoj je sve stvoreno, ona nas nadahnjuje, ona nas vodi. I u životu, u međuljudskim odnosima se sve temelji na povjerenju. Vjera je temelj svih međuljudskih odnosa. Kada se to povjerenje naruši nema više sklada ni u obitelji ni u društvu.  U trećoj fazi njihova vjera raste, i mi trebamo krenuti u produbljivanje naše vjere. Nakon perioda učenja dolazimo do faze kada to znanje trebamo prenijeti ili primijeniti, tada vidimo koliko je naše znanje krhko i nema onoga iskustvenog elementa. Anđeli pozivaju žene da iskustveno rastu u vjeri, jednako tako pozivaju i nas da trebamo svoju vjeru ohrabrivati, i kada je spoznamo da je trebamo dalje naviještati. Trebamo prihvatiti i paradoks vjere da mi slušajući vidimo, jer se osim na oči moramo osloniti na slušanje temeljem kojeg se budi vjera. Trebamo rasti i napredovati u našoj vjeri. U četvrtoj fazi se događa njihov osobni susret s Gospodinom. Nastalo je veliko veselje jer su vidjele Gospodina.

Biskup je potaknuo vjernike da se zapitaju u kojoj su fazi vjere, te naglasio da se čovjek trebalo radikalno odlučiti biti za Isusa, ne može biti neutralan. U životu će biti uvijek mnogo sumnji i razočarenja no jedini koji nas nikada neće prevariti ni razočarati je upravo Isus, istaknuo je biskup Kutleša. Uskrs je temelj naše vjere, i zato u toj vjeri treba nastojati rasti do punine, kako bi se u punini mogli sjediniti s Uskrslim. Tražimo od Isusa da nas prati na našem putu iz tame prema svjetlosti. U tom duhu živimo i vjerujmo. Posvetimo vrijeme i brigu našim dušama jer je to jedino vrijedno. Neka ovaj Uskrs bude naše životno putovanje iz tame u svjetlost, iz straha u našu vjeru i hrabrost, zaključio je biskup Kutleša.

Na kraju mise, katedralni župnik Milan Zgrablić čestitao je svima okupljenima svetkovinu Uskrsa, a učinio je to i na njemačkom i na talijanskom jeziku, obzirom da na misu svetkovine Uskrsa u porečkoj katedrali dolaze i brojni inozemni gosti koji u Istri tradicionalno provode dane Uskrsnih blagdana. Osim na hrvatskom evanđelje je ovom prigodom pročitano i na talijanskom jeziku, a pročitao ga je trajni đakon iz Biskupije Rimini u Italiji, iz Župe Cattolica, Antonio Giustini.

Misu je pjevanjem uzveličao katedralni zbor uz orguljsku pratnju Marka Ritoše.