Nakon blagoslova vatre u povijesnom atriju te drevne bazilike uslijedio je Hvalospjev Uskrsnoj svijeći koje je ove godine otpjevao Tomislav Čoga iz Funtane.

Služba svjetla u središte stavlja Uskrsnu svijeću koja simbolizira Krista. Bez toga svjetla, kako pojedinac, tako i svijet, ne može ići u pravom smjeru i ne može se boriti protiv onoga zla koje vlada svijetom. Zato častimo svijeću kao simbol Isusa Krista. Služba riječi u prvome redu nas poziva da vjerujemo. Sve što je stvoreno na ovome svijetu stvoreno je Riječju Božjom. Zato kažemo da mi počinjemo vidjeti tako što slušamo što nam drugi govore. I Riječ je prenošena s koljena na koljena. Kao vjernici uvijek trebamo paziti na tu Riječ, ne samo da je trebamo shvaćati i prihvaćati nego i upućivati i naviještati tu Radosnu vijest dugim ljudima.

Govoreći o trećem dijelu liturgije Vazmenog bdjenja, Krsnoj službi, biskup je istaknuo kako je u središtu voda. Ona je simbol života, ali i simbol čišćenja od grijeha. Večeras trebamo obnoviti svoju vjeru i vratiti se na korijene.

Treba se u životu vratiti onome što je najvrjednije, vjeri koju trebamo čuvati od djetinjstva do smrti. Ta vjera je temelj svih odnosa, od obiteljskih do društvenih. Jer, kada izgubimo vjeru u čovjeka onda se prekidaju bračni i svi drugi odnosi. Zato jedni drugima trebamo vjerovati, biti ljudi od povjerenja i ljudi koji će zadobiti to povjerenje, a koje se, znamo vrlo lako gubi. I mi pred Bogom polažemo ispit jesmo li tu vjeru izgubili ili zatajili.

U susretu s Isusom Kristom svi se trebamo opredijeliti, ili si za ili si protiv. Ne možeš reći ja sam neutralan nego jednostavno svatko mora u svojoj nutrini dati odgovor. Vjerujem da mi, koji se nalazimo ovdje večeras, smo svi za Isusa Krista. No, svjesni smo da znamo pasti, izdati i zatajiti Isusa. Ponekad u Isusu tražimo neke svoje interese ili druge aspekte koje smo vidjeli tijekom događaja kojih se podsjećamo u Velikom tjednu. Mi se kajemo, i želimo ići naprijed, i da naša vjera raste. A vjeruje se srcem, ne toliko očima, i razumom, nego onim što čovjek u dubini duše osjeća i što treba priznati svome Gospodinu.

Posljednji dio liturgije Vazmenog bdjenje je euharistijska služba, nastavio je biskup. Osim podsjećanja to je i uprisutnjivanje svega onoga što je Isus učinio i vjerujemo da je on među nama i da je prisutan u svetoj hostiji. Zato ga na poseban način štujemo U Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Neka nam ova sveta noć bude poticaj da u životu budemo ono što su naši stari svjedočili za nas, da ne iznevjerimo svoje roditelje i sve one koji su nas donijeli na krštenje nego da budemo osobe koje će poštovati njihova obećanja, ali ispoštivati i ona obećanja koja smo dali radi svoje djece i u čiji smo odgoj uložili toliki trud, zaključio je biskup.

Na kraju mise katedralni župnik preč. Milan Zgrablić čestitao je svima okupljenima svetkovinu Uskrsa, a učinio je to i na talijanskom i njemačkom jeziku, s obzirom da na mise Vazmenog bdjenja i svetkovine Uskrsa u porečkoj katedrali dolaze i brojni inozemni gosti koji u Istri tradicionalno provode uskrsne blagdane.