Uz domaćeg župnika fra Ivana Marića suslavili su svećenici iz okolnih župa: plehanski gvardijan fra Anto Tomas, fra Blažen Lipovac, fra Mladen Jozić, fra Jozo Gogić, vlč. Mato Marijić i vlč. Juro Babić. Na zavjetnoj misi se molilo za obnovu župne zajednice i cijeloga kraja Bosanske Posavine kao i ostale nakane. Kako je toga dana bila i obljetnica smrti župljanina Željka Barišića, branitelja, prvog zapovjednika Samostalne bojne Koraće i zapovjednika 101 Bosanskobrodske brigade na misi se molilo za njega i njegova brata Ivicu – Tića, koji je 1992. poginuo u Domovinskog ratu.

Biskup Semren na početku mise pojasnio je da je zavjetna misa svjesno i slobodno obećanje Bogu, svečano obećanje Bogu kojim se čovjek obvezuje da će obaviti neku zadaću ili živjeti život na određeni čin, kao što su molitva, hodočašće, post, dobro djelo, ili odreknuće od nečega. Dodao je kako zavjet treba biti nešto što je ugodno Bogu, što unapređuje duhovno stanje onoga koji se zavjetuje ili onoga koga se zavjetuje.

U homiliji je upozorio da nam zavjet ne smije biti „trgovanje s Bogom“, s Majkom Božjom ili nekim svecem, nego je to uvijek pouzdanje u Boga ili nekog sveca da nam pomogne. „U zagovornoj molitvi ne moli se samo za neka ‘fizička’ dobra, već se također moli i za dar ‘zdravoga razuma’, za dobru odluku, a vjernik ide tako daleko da moli i za one koji mu čine zlo, kao što je učinio sveti Stjepan, prvi mučenik Crkve, molitvom za svoje ubojice. Kršćansko zagovaranje ne poznaje granica. Za sve ljude… za one koji su na vlasti, za progonitelje, za spasenje onih koji odbacuju Evanđelje…“, nabrojao je, među ostalim, biskup Semren.

Banjolučki pomoćni biskup Marko Semren

Osvrćući se na Evanđelje u kojem je Isus učinio čudo i nahranio mnoštvo ljudi, biskup Semren je ustvrdio da je svako Isusovo čudo znak njegova temeljnog stava, dobrote i milosrđa, te da mu je važna postojana i jaka naša vjera. Naglasivši važnost molitve pozvao je vjernike da dublje promišljaju o svakom zazivu koji izričemo u molitvi Zdravo Marijo, litanijama, Anđelovu pozdravljenju.

Zazivom „Majko dobroga savjeta budi nam utjeha i nada“ biskup je na kraju homilije uputio vapaje Mariji moleći je, da nas po njezinu zagovoru Isus u svakoj životnoj situaciji obdari postojanom vjerom, da obnovi župnu zajednicu, Bosansku Posavinu i cijelu Domovinu.

Prigodan dar, domaće specijalitete biskupu su uime župe darivali članovi HKUD-a Tamburica Koraće Željko Krijan i Jelena Barišić.

Svjestan koliko je potrebna molitva ovom kraju Bosanske Posavine, u kojem je prija posljednjega rata živjelo oko 50 000 Hrvata katolika, a po posljednjem blagoslovu kuća ih je tek 846, župnik fra Ivan je zahvalio svojim župljanima, napose onima koji sada žive u Slavonskom Brodu, što unatoč velikim gužvama na graničnom prijelazu i vremenskim uvjetima, već tri godine redovito svakoga 15. u mjesecu dolaze u svoju župu i mole Gospin zagovor za obnovu tog napaćenog kraja. Samo u Koraću prije posljednjega rata živjelo je 3 300 Hrvata katolika, a danas ih je tek sedamdesetak uglavnom starijih i nemoćnih, ali je ohrabrujuće da su mnogi obnovili svoje kuće i u Koraće često dolaze.

Slavlje je pjevanjem animirala s. Ivanka Darojković iz Slavonskog Broda. Druženje je i ovoga zavjetnog dana nastavljeno u prostorijama župe uz zajedničku večeru.