Mons. Martinović je u homiliji govorio o sv. Ivanu Krstitelju. „Izvještaj o njegovoj mučeničkoj smrti donose trojica evanđelista, ali je za nas vrlo dragocjeno izvanbiblijsko svjedočanstvo židovskog povjesničara Josipa Flavija koji je 90. godine u svom djelu Židovske starine zapisao: U porazu Herodove vojske neki su Židovi vidjeli ruku Božju koja pravedno osvećuje smrt Ivana, zvanog Krstitelj. Herod je ubio toga čovjeka koji je poticao Židove da kreposno žive, ispunjajući uzajamnu pravednost, da budu pobožni prema Bogu i da prihvate krštenje. Smatrao je krštenje Bogu ugodnim kad se obavlja da čisti tijelo nakon što je duša bila prethodno očišćena pravednošću, a ne da čisti dušu. Kada je narod koji se strčao k njemu postajao sve brojniji jer je bio oduševljen njegovim riječima, Herod, bojeći se da bi velik Ivanov utjecaj mogao dignuti narod na pobunu, budući da je bio spreman poduzeti svaki pothvat koji bi on očitovao, smatrao je prikladnim da ga pogubi. Tako Ivan, žrtva Herodove sumnje, bí ubijen“, citirao je.

„Temeljni uzrok Ivanove smrti je to što je upozorio Heroda na grijeh preljuba s bratovom ženom. Upozorio ga je na preljub, ali i na Božju zapovijed. I nama je često teško prihvatiti kada nam se kaže: Ne smiješ! Ne smiješ imati! Ne možeš to uraditi! Koliko puta smo s oltara čuli poruku svećenika ili biskupa da je nešto grijeh ili krivo. Nemojte to činiti! To je Božja zapovijed! Iako dobro znamo koje su Božje zapovijedi, mi unatoč tome često radimo po svome“, upozorio je biskup te rekao da ljudi često svoje pogreške opravdavaju kritizirajući i prozivajući one koji ih opominju.

Govorio je o mučeništvu koje je prisutno u 20-stoljetnoj povijesti Crkve. „Brojni su mučenici posvjedočili kako su spremni ostati vjerni i položiti život za Boga, pa i onda kad su bili nevino osuđeni na smrt radi neistine, a radi laži, radi iskrivljene istine, montiranog procesa, radi mržnje prema Bogu ili Crkvi. Živjeti za Boga i biti ustrajan u vjeri s njim, to na svoj način znači podnositi mučeništvo. Ne odbaciti Boga kad te drugi prezire zato što u njega vjeruješ,  živiš po njegovim zapovijedima i zato što mu se moliš i ideš u crkvu može također biti tiho mučeništvo. Najsavršeniji oblik mučeništva je položiti život za Boga, iz ljubavi prema Bogu“, poručio je požeški biskup.

Potom je govorio o dostojanstvu. „Kršćanin ima dostojanstvo i veličinu u nesebičnoj ljubavi, ljubavi koja se temelji u vršenju Božjih zapovijedi i u služenju drugim ljudima. Biti kršćanin znači biti ponosan zato što pripadam Bogu i što ga slijedim. Mi često zaboravljamo na ovu dimenziju svoje vjere. Nemojmo zaboraviti lik Ivana Krstitelja koji je bio ponosni svjedok Božji. Njegova vjera i vjernost i danas nam govore i pozivaju nas da budemo ponosni zato što ljubimo Boga i bližnjega“, naglasio je.

Na kraju homilije pozvao je vjernike da budu predani i vjerni Bogu. „Nasljedujmo njega svojim darivanjem. Taj put nasljedovanja Boga tražit će od nas katkada i mučeništvo. Mučeništvo je i kad nam netko prezre našu vjeru, kad izruga naše molitve, post, odlazak na misu, kad se obezvrijedi dobrota koju činimo. To su tihi i jednostavni oblici mučeništva, ali su znak ljubavi koju nam je Isus Krist darovao i na koju nas poziva. Onaj tko ljubi i slijedi put Božji, zna tko mu je uzor pa makar ga svi odbacili i prezreli. Važno je biti postojan i ustrajan u vjeri, hrabar i nesebičan u ljubavi, i velikodušan u svom srcu poput Ivana Krstitelja koji je sve dao da bi proslavio Boga i Jaganjca Božjeg koji odnosi grijehe – Isusa Krista“, zaključio je mons. Martinović.

Nakon popričesne molite biskup je zahvalio župniku na pozivu te svim svećenicima i vjernicima na sudjelovanju u misnom slavlju.

Suslavili su svećenici Novogradiškog dekanata na čelu s dekanom i domaćim župnikom Mladenom Štivinom i arhiđakonom Mariom Sanićem.

Na početku misnog slavlja župnik Štivin zahvalio je biskupu Martinoviću na dolasku, a vjernici u narodnim nošnjama su mu uručili prigodan dar. Biskup je zahvalio na riječima pozdrava i dobrodošlice te iskazao radost što može u zajedništvu sa svećenicima i drugim vjernicima proslaviti svetkovinu njihova zaštitnika.

Za slavlje svetkovine svoga zaštitnika, župljani su se pripremali trodnevnicom koju su predvodili Ivica Bošnjak, Filip Tomić i Matej Filipović, a uoči svetkovine održano je cjelonoćno molitveno bdijenje i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu.