Uz biskupa sudjelovali su gvardijan samostana sv. Franje Ksaverskog i tajnik Provincije fra Zvonimir Brusač, samostanski vijećnik, ekonom i pastoralni suradnik u Gračanima fra Tomislav Vrsaljko, župnik fra Ivan Paponja te biskupov tajnik Matej Siluković.

Na postajama križnoga puta prigodna razmatranja tradicionalno su čitale članice Udruge „Hrvatska žena“ Zagreb-Sesvete. Nakon posljednje postaje križnog puta biskup je izrekao nagovor. Istaknuo je kako se nalazimo u Svetoj godini nade kada se obilježava i 1100. obljetnica Splitskih crkvenih sabora i Hrvatskog Kraljevstva te 100. obljetnica djelovanja Društva „Hrvatska žena“ te je pozvao nazočne na promišljanje o ženi kao nositeljici nade na temelju sudionica Isusova križnoga puta i svjedokinja patnje kroz povijest Crkve i našeg naroda.

Govoreći o susretu Marije i Isusa dok nosi svoj križ, rekao je kako nam on otkriva dubinu majčinske boli i suosjećanje koje odražava neraskidivu veze između svake majke i njihove djece u teškim stvarnostima života. „Marija nas podsjeća na onu ljudsku dimenziju Isusove patnje i na majčinsku ljubav koja ostaje nepokolebljiva i pred smrću. Marija nam u svim trenucima Isusove patnje ne svjedoči samo majčinsku ljubav prema svome Sinu, već i nepokolebljivu vjeru u Božji plan spasenja i njegovu svetu volju, pa i onda kada se to činilo potpuno neshvatljivim, neprihvatljivim i okrutnim. Njezina nepokolebljiva vjera i hrabrost u suočavanju s bolima bili su i ostali snažni uzor nade za sve one koji su prolazili i prolaze kroz teške i gorke trenutke života. Marijina prisutnost na križnom putu podsjeća nas da nikada nismo sami. Ona nam, kao Majka Božja i naša duhovna majka koja s nama dijeli našu bol, pruža utjehu i nadu u Božju milost i uskrsnuće. Ona nam s ostalim ženama Isusovog križnoga puta pomaže razumjeti i pokazuje put nade, jer njezina vjera nikada nije posustala, pa ni pred najvećom tragedijom vlastitoga sina“, pojasnio je biskup.

Osvrnuvši se na susret Isusa i Veronike koja mu prema predaji pruža rubac i briše lice, biskup je rekao da njezina hrabrost i suosjećanje s Isusom, usred okrutnosti gomile, simboliziraju milosrđe i hrabrost svih žena i ljudi koji se u susretu s nepravdom žrtvuju i svjedoče ljubav. „Slika Kristova lica utisnuta na Veronikin rubac postala nam je znak Božje zahvale i blizine u svim nepravdama koje nam razne osobe i život nanose“, dodao je.

Tumačeći značenje susreta Isusa s jeruzalemskim ženama koje su plakale i naricale nad Isusom, biskup je istaknuo da „u tom susretu otkrivamo kao i uvijek Isusovu brigu za druge, brigu za žene, djecu i obitelji. Isusove riječi upućene jeruzalemskim ženama otkrivaju nam brigu za druge te nas pozivaju na promišljanje o vlastitim grijesima i važnosti kajanja za njih. Isus, dok ide ususret smrti, želi donijeti nadu i utješiti one kojima je potrebna utjeha“.

Na kraju je poručio da je Marijina majčinska prisutnost i ljubav u Isusovom životu, od začeća do smrti na križu i uskrsnuća, simbol nade i utjehe za sve nas i za cijelo čovječanstvo. „Njezino majčinsko srce i srce svih žena, pružaju nam svjetlo nade onoga koji nam poručuje da njegovo uskrsnuće nije samo njegovo te da ono daje snagu i otvara nadu uskrsnuća svima koji su obespravljeni, beznadni, potlačeni, napušteni, progonjeni i onima koji tripe zla i podnose patnje i ljudske nepravde. On nam poručuje da je Bog uvijek pobjednik svih ljudskih nepravdi, patnji i zala. Neka nam u nošenju naših patnji i križeva pomogne Isus Krist i njegova Majka Marija, Majka nade i utjehe“, zaključio je biskup.

Nakon pobožnosti uslijedilo je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi koje je predvodio biskup Martinović.

Nakon popričesne molitve predstavnica Udruge „Hrvatska žena“ Mira Halapa predstavila je ukratko povijest Udruge i njihova ogranka Zagreb-Sesvete. Istaknula je kako se radi o dobrotvornoj, kulturno-prosvjetnoj organizaciji domoljubne i katoličke orijentacije koja je osnovana 27. svibnja 1921. u Zagrebu. Osnovane su s ciljem da se ukaže nezamjenjiva uloga žene u svim područjima života, a cilj im je očuvanje tradicije, kulture i vjere. Podsjetila je na dugogodišnju suradnju s franjevcima trećoredcima na Ksaveru istaknuvši kako je Udruga, povodom 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, 1925. na inicijativu Marije Kumičić obnovila postaje križnog puta na Ksaverskog kalvariji. Naglasila je kako su upravo te godine na Ksaver došli franjevci trećoredci te im je ovom prigodom čestitala obljetnicu. U znak zahvalnosti za dugogodišnju suradnju i potporu, predstavnice Udruge uručile su biskupu Martinoviću prigodni dar.

Zahvaljujući na prigodnom daru požeški biskup uputio je riječi zahvale članicama Udruge „Hrvatska žena“ za sve što čine u Zagrebu i Hrvatskoj. „Vaša Udruga ima ono što ima svaka žena – srce koje ljubi i kuca za drugoga. O takvom srcu nam govori i pobožnost križnoga puta.“ Spominjući se njihove pomoći pri obnovi crkve i križnog puta, biskup je kazao kako su tijekom svoje stoljetne povijesti na razne načine posvjedočile kršćansku Isusovu ljubav i osjećaj prema potrebnima. „To je ono što nam žene i majke uvijek poručuju – da u dubini svoga bića imaju osjećaj ljubavi, pažnje i poštovanja. Budimo zahvalni Bogu za svaku ženu i majku te za sve ono što čine. Učimo se svi od Isusovog i Marijinog srca. Neka nas Marija nadahnjuju i poučava da imamo osjećaj prema svemu što Bog od nas želi, a što je spasonosno za sve ljude i u cijeli svijet“, zaključio je biskup Martinović.