Mons. Milovan u homiliji je istaknuo da je Uskrs ‘sunce svih blagdana’. Slavimo središnje otajstvo kršćanske vjere, to je temelj naše vjere i naše nade. Citirao je sv. Augustina, ‘Uskrs – to je naša nada’, to znači da nikakvo zlo, pa ni smrt nema više konačnu riječ, mi imamo nadu života vječnoga što nam ga je Krist otvorio. Smrt nema zadnju riječ, na kraju pobjeda pripada dobru, životu. Ta se sigurnost temelji na povijesnoj činjenici Isusova uskrsnuća. On, koji je bio raspet na križu, i položen je u grob, uskrsnuo je da bismo i mi vjerujući u njega, povezani s njim po vjeri i krštenju, i trudeći se živjeti u prijateljstvu s njim, mogli imati nadu života. Ta poruka srce je evanđelja.

Od uskrsnoga jutra novo proljeće, novo svjetlo obasjava svijet. Bog, koji je iz ljubavi stvorio svijet, vrhunac je svoje ljubavi pokazao po utjelovljenju svoga Sina i njegovoj smrti na križu za nas obične smrtnike, ljude za koje čitamo da smo ‘prah i pepeo’; no, po uskrsnuću mi smo Božja djeca s nadom života vječnoga u Bogu. Krist je uskrsnuo, ne da bismo ga mi pamtili, već da bismo mi, već ovdje na zemlji, po prijateljstvu s njim, mogli iskusiti klice toga Božjega života, u ljubavi s Bogom i bližnjima. Proslavljamo uskrsnuće Isusovo, to je srce Evanđelja, srce kršćanske poruke. Isus iz Nazareta, izišao je iz groba, u zoru trećega dana ukazuje se Mariji Magdaleni, potom i drugima, tijekom 40 dana, oni će kasnije, nakon silaska Duha Svetoga, postati njegovi svjedoci. Biskup je citirao češkog marksistu Mihoveca kako je ‘neprotumačiva ta ljudska promjena apostola koji su od žalosnih postali zanosni navjestitelji evanđelja’. Djelo je to Božje prisutnosti u kršćanima.

I do nas, kršćana 21. stoljeća, došla je ta vjera i svjedočanstvo prvih apostola i prvih učenika, i to je temelj vjere Crkve i danas. Ta je vjera sposobna obasjati sav duhovni mrak i današnjega svijeta, kao što je nosila tijekom stoljeća Isusove učenike u svim situacijama života i krizama povijesti. I danas, u vrijeme materijalizma i nihilizma, koji vide svršetak ljudske egzistencije u ništavilu, vjera u Isusa Krista može obasjati i rasvijetliti. Bez Isusa Krsta svaka ljudska nada bila bi lažna nada, iluzija.

S Isusovim uskrsnućem dogodila se ta velika, najveća novost u povijesti svijeta, to je novost koja mijenja život onih koji prihvaćaju vjeru Isusovu. To se vidi osobito u životu svetaca, kao na primjer, našeg bl. Miroslava Bulešića, bl. Stepinca, sv. Ivana Pavla II., sv. Majke Terezije, sv. oca Pija i tolikih drugih koji herojski žive vjeru. Primjeri svetih potiču nas da i mi slijedimo taj Isusov put. To je zahtjevno, ali to je put mira srca, velike nade koju uvijek u sebi nosimo, kroz sve dane našega života. To je vjernicima i u logorima davalo nade.

Zlo i smrt nemaju zadnju riječ, ali posljedice i tragovi itekako su prisutni u svijetu, u nama i oko nas. Isus je iščupao korijen zla, ali on treba ljude koji mu pomažu da njegova pobjeda bude u svijetu vidljiva, da se pokaže da ima pravde, istine, mira i ljubavi unatoč svemu. On nas poziva da s njim gradimo taj novi, bolji svijet, najprije u nama samima, izgrađujući čistoću duše, po dobroj ispovijedi, po iskrenoj molitvi, i da taj mir donosimo uz sredinu u kojoj živimo. Isus nam pomaže da to činimo svakodnevnim djelima pravde, istine, opraštanja, milosrđa i solidarnosti.

Biskup se osvrnuo na proslavu Uskrsa u okolnostima pandemije i potaknuo je vjernike na zahvalnost što se ipak ove godine mogu okupiti i biti dionici svetih otajstava blizine Božje u sakramentima. Ovo je blagdan Kristove pobjede, dan nade i radosti za nas vjernike. Svi smo danas iznova pozvani svjedočiti nadu koja nam je dana, nadu, unatoč nevoljama i kušnjama života. Ovo je dan poziva na radost, na zahvalnost Bogu koji nam je uvijek dobar, koji nam u Isusu daje mogućnost da se oslobodimo zla i grijeha i da vjerujemo u pobjedu dobra. Ovo je dan našega novoga opredjeljenja za dobro, za put Isusov koji je zahtijevan, ali to je i put radosti i sigurne nade. ‘Ovo je dan što ga učini Gospodin, zato kličimo i radujmo se njemu’, zaključio je biskup te svima poželio sretan Uskrs.

Koncelebrirali su katedralni župnik Rikard Lekaj te vlč. Ivica Šušnjara. Na kraju euharistijskog slavlja župnik Lekaj uputio je čestitke biskupu Milovanu, te svim vjernicima koji se u toj župi okupljaju na misi, i to na hrvatskom, ali i na talijanskom i na albanskom jeziku. U pulskoj se katedrali redovito nedjeljom održava i misa na talijanskom jeziku, a osim toga ondje se okuplja i skupina vjernika albanske nacionalnosti.

Uskrsnu posljednicu otpjevao je kantor Patrik Andreja, koji je ujedno ravnao katedralnim zborom, a za orguljama je bila Paola Batel.