Uz župnika vlč. Darka Kelemenića u koncelebraciji su bili preč. Antun Hoblaj, župnik i dekan u Prelogu, vlč. Josip Drvoderić, župnik u Goričanu, i vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik.

Dobrodošlicu uime mještana Hodošana i župljana župe Sveti Juraj u Trnju izrekla je njihova predstavnica Ana Zrna. U obraćanju biskupu izrekla je hvalu što je svojom nazočnošću župnu zajednicu obradovao u ovom, za njih posebnom, svečanom trenutku.

„Sretni smo što nakon više od pola godine radova na našoj mjesnoj kapeli imamo novi crkveni toranj i što je naša crkvica, prepoznatljivi simbol našeg sela i utočište vjere i sigurnosti naših vjernika, zasjala u novom, lijepom, sigurnom ruhu. Dragi oče biskupe, preporučite nas dragom Bogu svojim molitvama, a i mi ćemo moliti za Vas i našeg župnika Darka!“, kazala je župljanka Ana.

Župnik Darko Kelemenić obratio se biskupu i zaželio mu dobrodošlicu uime župe Sveti Juraj u Trnju. Pozdravio je sve svećenike, vijećnike Ekonomskog i Pastoralnog vijeća, ministrante, čitačice, vjeroučiteljicu, kantora, pjevače, zvonare, suradnike, izvođače radova, vatrogasce, načelnika Općine i sve njegove suradnike, predstavnike županijske, općinske i mjesne vlasti te sve koji su doprinijeli pripremi slavlja te koji su molitvom i darom doprinijeli da se postavi novi bakreni toranj na hodošansku crkvu.

U uvodnim riječima mise biskup Mrzljak izrazio je radost zajedništva i okupljanja ove nedjelje kada mještani Hodošana i župljani župe Sveti Juraj u Trnju žele blagosloviti i zaključiti radove koji su izvedeni na crkvi.

„Kada blagoslivljamo te radove, onda ponajprije blagoslivljamo ljude, vas koji ste sudjelovali u svemu tome materijalnim doprinosima i sa svojim molitvama. Važno je da ova crkva bude ponos vašega mjesta. Želimo ovom svetom misom zazvati Božji blagoslov nad ovu crkvu, a ponajviše nad sve vas, sve vaše obitelji i na cijelo ovo mjesto“, rekao je biskup Mrzljak.
Homiliju je započeo promišljajući o temi vjere. „Ponekad možemo čuti u javnosti kako je vjera privatna stvar. Međutim, nije dobar taj izraz. Vjera je osobna stvar. Svaki od nas je osoba i može nešto reći o svojoj vjeri – jesam li vjernik ili nisam – može se odazvati na Isusov poziv ili se ne odazvati. To je osobna stvar. Međutim, kada smo Isusovi vjernici, nije to samo moje, nego to je zajedničko. Isus je želio osnovati zajednicu vjernika i ta zajednica se okuplja od posljednje večere koju je Isus blagovao sa svojim učenicima. Crkva je ponajprije zajednica Božjega naroda, ali zgrada u kojoj se okupljamo naziva se crkva – po nama koji se u njoj okupljamo. Mi koji smo pristupili toj zajednici promišljamo o njoj, kakva je ta zajednica i kakvi smo mi članovi te zajednice, koji smisao ima ta zajednica. Nedjeljom se okupljamo da čujemo što nam Bog govori u svojoj riječi“, poručio je biskup.

Promišljajući o Evanđelju, biskup je postavio pitanje nije li Isus pohvalio nepravednog upravitelja i zaključio kako Isus pokazuje svojim slušateljima na ljude koji nemaju vjere i kako se snalaze u životu da bi sačuvali svoj zemaljski život. Isus želi pokazati kako se oni žele snaći u ovom životu, a svojim učenicima želi reći kako oni koji žele postići vječni život trebaju ići kroz ovaj život. I kao put daje Isusove dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu u kojima je sadržaj sav zakon. Ustvrđuje kako u našem vremenu možemo naići na mnoštvo nepravednih upravitelja, mita i korupcije o kojima se neprestano govori, kako se ljudi snalaze na nepošten način za zemaljsku egzistenciju ne birajući sredstva. Isus nam je dao sredstva za ovaj život i pita ima li Božja riječ neko značenje u našem životu ili je samo neki običaj. Istaknuo je biskup kako u našem suvremenom svijetu mnogi misle da evanđelje nije primjereno našem vremenu i društvu te zbog toga Crkva neprestano nailazi na otpor kada je vjerna svome Učitelju Isusu Kristu.

Nastavljajući svoje promišljanje biskup je kazao da su kršćani nastojali sebi napraviti zajednički dom – crkve, kapele, katedrale i istaknuo je da je važno da u njima budu kao živa zajednica.

„Mi, koji dolazimo u crkvu, moramo biti njezina ljepota. Mi moramo svjedočiti ono što je Isus živio i govorio prije 2000 godina iako nam se njegove riječi mogu činiti teškima. Važno je da se u zgradi crkve sastajemo da bismo još više mogli usvojiti Božju riječ, da bismo si još više mogli posvijestiti što znači da sam kršćanin, da sam kršten, kakav je život jednoga kršćanina, kako ga treba živjeti. To je škola u koju neprestano idemo i koja nikada ne završava, koja nema neke posebne razrede. Idemo kroz naše vrijeme i godine i nastojimo biti što vjerniji učenici te Isusove škole koju učimo u crkvi da bismo u ovom našem vremenu mogli prepoznati vrijednost Božje riječi i, što je najvažnije, da bismo ju mogli uz Božju pomoć svaki dan živjeti“, zaključio je biskup Mrzljak.

Na koncu slavlja nakon otpjevanog himna „Tebe Boga hvalimo“ zahvalu su izrekle Stela Krznar i Nela Košak, a zaključio je i župnik Darko Kelemenić i istaknuo rečenicu jedne hodošanske bake: „Velečasni, kak nam je lepo sada vidjeti novi toranj! Niste nam nikaj rekli koliko moramo platiti. Evo, ja Vam dajem, ali od srca. Neki budu dali više, isto od srca. To bude lijepo za naše buduće unuke, praunuke, generacije i to bude ostalo i resilo naš Hodošan. Dali smo i budemo još dali od srca. Baš smo na to ponosni!“ Posebnu zahvalu izrekao je biskupu Mrzljaku na služenju Varaždinskoj biskupiji i zaželio mu puno zdravlja da i dalje s Božjom pomoću bude na pomoć svećenicima, novom biskupu i ljudima dobre volje.

Na kraju misnog slavlja biskup je zahvalio svima, župniku i vjernicima i zazvao Božji blagoslov.