Vjernici župe svetog Josipa za blagdan su se, kao i svake godine, pripremali „Velikom devetnicom u čast svetom Josipu”. Tako se svake srijede prije mise molila krunica svetog Josipa, dok je tijekom euharistijskog slavlja o temi „Gospino ukazanje u Lurdu” propovijedao župnik Ivan Žmegač. Nakon mise slijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Na samu svetkovinu s biskupom Mrzljakom suslavili su župnici i župni vikari varaždinskih gradskih župa, kao i ostali svećenici i redovnici Istočnovaraždinskoga dekanata, pa i šire. Prije početka misnog slavlja sve je srdačno pozdravio domaćin župnik Žmegač koji je, osim iskrene dobrodošlice, biskupu Josipu Mrzljaku čestitao imendan, zaželjevši mu neka ga prati moćni zagovor svetog Josipa te mu udijeli zdravlje, Božji blagoslov te uspjeh u vođenju biskupije.

Biskup je u uvodu euharistijskog slavlja zahvalio na dobrodošlici i čestitkama, podsjetivši kako je cijeli hrvatski narod, preko Hrvatskoga sabora, prije 332 godine izabrao svetoga Josipa za svoga zaštitnika. Kao vjernici promatramo svetoga Josipa kao člana Svete obitelji, uzora svake druge obitelji, poručio je biskup.

U propovijedi biskup Mrzljak promišljao je o tome kako su svi sveci, izuzev Isusa Krista i njegove majke Marije koja je izuzeta od grijeha i zla, bili obični ljudi. Sveci su ljudi koji su nastojali živjeti prema Božjim riječima. „Kada Crkva proglašava nekoga svetim, proučava njegov život, djela i izgovorene ili napisane riječi, odnosno provjerava je li njegov život bio u skladu s vjerom. No, o svetom Josipu, kojeg danas posebno častimo, nemamo zapisane ni jedne riječi da bi je on izgovorio. Ali, njegov život je bio govor. Govor bez riječi. Život pun vjere, koji se uvijek, poput Marije, odazvao vršiti Božju volju. Josip je sigurno u životu imao svoje ideje i planove o tome kako će živjeti. Ali kada se Bog umiješa u naše ljudske planove, moramo prepoznati što On hoće od nas. Josip je učio Isusa svojim primjerom. Tu je njegova veličina. Veličina u jednostavnosti. Prvih 1000 godina u povijesti Crkve Josip gotovo da i nije bio spominjan. Ali upravo u tom njegovom skrovitom, ali svetom, životu možemo prepoznati živote nas običnih ljudi. Roditelji, očevi, majke, bake, djedovi, svi se mogu prepoznati.

Sigurno da su Josip, Marija i Isus živjeli u teškoćama svoga vremena, a upravo ovdje možemo vidjeti njihovu svetost. Isto vrijedi i za nas: postajemo sveti onoliko koliko je Bog prisutan u našem životu i koliko ga zapravo želimo prepoznati“, kazao je biskup Mrzljak.

Dodao je da se kada govorimo o svetosti obitelji Josipa, Marije i Isusa moramo pozvati na Svetu obitelj u našem vremenu. I to u vremenu kada se, poručio je biskup, često govori o tome koliko je nasilje prisutno u obiteljima. „Zašto ima toliko nasilja i kakve zakone možemo uopće donijeti da spriječimo to nasilje? Je li čovjek sposoban donijeti zakon kojim bi spriječio svako nasilje u obitelji?

Nije li korijen nasilja već kada se donosi zakon kojim je dozvoljeno vršiti nasilje na još nerođenoj djeci? Ako smo stvoreni na Božju sliku, kako bismo mogli vršiti nasilje prema bilo kome koga poštujemo kao sliku Božju? Kada bismo to više naglašavali, zar bi se netko usudio vršiti nasilje?

Ponašanjem prema drugom čovjeku pokazujemo strahopoštovanje prema Bogu. To je pogled u Svetu obitelj. Jednako kako je Hrvatski sabor godine 1687. proglasio svetog Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda, zar ne bi taj isti Josip mogao i danas biti primjer u Saboru? Da ono što govore ne budu uvrede i klevete, jer i to je nasilje. Zakoni bi tada bili u skladu s Božjim zakonima, a takav zakon nikada nije protiv čovjeka. Potrebno je uvijek vidjeti Josipovu svetost u njegovoj skrovitosti i u obiteljskoj atmosferi izvršavati Božju volju, pa i onda kada ne ide sve onako kako bismo mi htjeli. I Josip je bio u kušnji. Pogotovo kada je vidio da je u Mariji nastao život, a on nije otac. To su bile njegove velike teškoće. Nije želio Mariju izvrgnuti sramoti, ali morao ju je otpustiti jer dijete nije bilo njegovo. No, kada dobije poruku da ‘što je u njoj začeto, to je od Duha Božjega, to je sveto’, tada prihvaća Božju volju bez obzira na to što je do kraja ne razumije. Tu vidimo veličinu svetog Josipa koja i dalje sve više raste. Njegova skromnost, poniznost i tišina postaju sve gromoglasniji“, poručio je u homiliji na Josipovo varaždinski biskup.

Na kraju misnog slavlja župnik je još jednom zahvalio biskupu, svim svećenicima, bogoslovima, ministrantima, pjevačima, čitačima, kao i ostalom vjerskom puku na sudjelovanju u župnom slavlju.