Biskup Mrzljak je prilikom blagoslova zvona ispred župne crkve kazao su crkvena zvona povezana sa životom Božjega naroda.

“Zvonjava označava vrijeme molitve, skuplja puk na obavljanje liturgijskih čina i upozorava vjernike na značajnije događaje koji radošću ili bolom pogađaju ovu crkvenu zajednicu. Kada u svakodnevnom životu čujemo zvona, sjetimo se da smo jedna obitelj i da nas njihova zvonjava poziva na okupljanje i očitovanje našega jedinstva u Kristu”, kazao je mons. Mrzljak.

Zvona su prije dva i pol mjeseca lijevana u zvonoljevaonici Grassmayr u austrijskom Innsbrucku. Najteže je zvono (630 kg) posvećeno zaštitnici župe, Mariji Pomoćnici. Srednje zvono teži 325 kg i posvećeno je svetom Josipu, dok je treće zvono (195 kg) posvećeno blaženom kardinalu Alojziju Stepincu.

Biskup Mrzljak se prije mise susreo s krizmanicima kojima će 25. svibnja podijeliti sakrament potvrde. U zajedništvu s biskupom  misu su slavili domaći župnik Branko Sajković, fra Stanko Belobrajdić, OFM, župni vikar župe svetog Antuna Padovanskog Čakovec, fra Željko Železnjak, OFM, župnik župe svetog Nikole Čakovec, vlč. Tomislav Kos, župnik u susjednom Pribislavcu, te vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskog biskupa..

U propovijedi biskup je vjernicima govorio, između ostaloga, o važnosti čvrstih temelja crkve, kako kao građevine, tako i žive Crkve vjernog Božjeg naroda. “Netko će reći kako temelji nisu važni, jer se ionako ne vide. No, mi znamo da su oni najvažniji. Ali i mi kao zajednica smo također Crkva. Provjeravamo stoga i naše temelje. Kakvi su temelji naše Crkve? Upravo u vremenu ovih pedeset dana, između Uskrsa i Duhova, slušamo Božju Riječ o tome kako je Crkva započela živjeti i koji su njezini temelji. Dvanaestorica apostola su kao dvanaest stupova na kojima počiva Crkva. Ali, njih je trebalo dobro utemeljiti kako bi Crkva živjela. Na tim čvrstim temeljima apostola Crkva živi već dvadeset stoljeća. Na tim temeljima i mi živimo, ali živi i naša vjera. Zato se u vazmenom vremenu važno vratiti na te početke i vidjeti na čemu počiva naša vjera.

Najvažniji događaj nad kojim trebamo zastati jest prazan grob. Taj prazan grob je uvjerio Isusove učenike da se ispunilo ono o čemu je govorio. Prazan grob svjedoči da Isus nije mrtav, nego da je živ, da je živ i danas. To je čvrsti temelj naše vjere, ali treba ga neprestano učvršćivati i promatrati kako Crkva na tim temeljima živi u današnjem vremenu. Želimo vidjeti kako Crkva živi u svakome od nas.

Pitamo se pritom, dakako, kakvi smo članovi Crkve i kako živimo kao zajednica Božjega naroda. Isus nam govori kako je On Put kojim treba ići i Istina koju treba neprestano ponavljati te Život kroz koji i nas vodi. Ne postoji više istina, samo je jedna.

Ljudi se danas muče i spore oko spoznaja istine; istine o životu, obitelji, temeljima i vrijednostima života ljudske zajednice, itd. Raspravlja se i pokazuju pritom razni drugi putevi, u prvi plan se stavljaju prava čovjeka, a ne obaveze i kako treba ići ovim zemaljskim putem. Kada ove stvari stavimo u prave temelje, možemo zaista ići pravim putem i ne trebamo ni mi, poput apostola, biti u strahu, jer ako smo s Isusom na putu, onda smo na pravom putu i idemo prema pravom cilju”, poručio je biskup.

Prije završnog biskupova blagoslova, župnik Branko Sajković uputio je nekoliko prigodnih riječi zahvale.