Biskup Uzinić na Pepelnicu u katedrali: Pokornička djela trebaju promijeniti nas i otvoriti nas za Boga

Sad je vrijeme milosti, sad je vrijeme spasenja, uvijek je sad, a to sad je osobito danas kad započinjemo korizmeno vrijeme, koje je papa Franjo u svojoj poruci za korizmu definirao kao „milosno vrijeme priprave da bismo obnovljena srca proslavili veliko otajstvo Isusove smrti i uskrsnuća, stožer našeg osobnog i zajedničkog kršćanskog života“, kazao je u propovijedi biskup Uzinić.

Naslovom Papine korizmene poruke „Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ dubrovački biskup pozvao je okupljene vjernike na pomirenje s Bogom i s ljudima.

Govor na gori je Isusov središnji, programatski govor čiji jedan ulomak je čitan u evanđelju, a u njemu je Isus ponudio „pravo razumijevanje triju pokorničkih djela koja su bitno obilježje korizme, ali i nužan preduvjet da bi se mogla dogoditi prava korizmena priprava za središnje otajstvo naše vjere i da bi se mogao dogoditi hod pomirenja preko braće do našeg Gospodina“, rekao je biskup. Riječ je o pravom razumijevanje milostinje, molitve i posta. Njihov smisao je u nutarnjem djelovanju i posljedicama tog nutarnjeg djelovanja na naš život a po tome i na naše odnose, a ne u izvanjskom isticanju i pokazivanju, u onome da nas drugi vide, poručio je biskup i pojedinačno objasnio pravi smisao ta tri djela.

U davanju milostinje naglasak nije u samom davanju milostinje nego u svrsi i cilju milostinje, a ona je u onome primijetiti brata i sestru u potrebi, učiniti im se bližnjim i pomoći im. Papa u korizmenoj poruci to dodatno objašnjava, pa kaže: „Staviti pashalni misterij u središte vlastitoga života znači osjetiti samilost prema ranama raspetoga Krista prisutnima u mnogim nevinim žrtvama ratova, nasrtajâ na život, od nerođenog djeteta do starijih osoba, u mnogim nevinim žrtvama raznih oblika nasilja, ekoloških katastrofa, nepravedne raspodjele zemaljskih dobara, trgovine ljudima u svim njezinim oblicima i neobuzdane želje za profitom, što je oblik idolopoklonstva“. Papa dalje apelira na muškarce i žene dobre volje da dijele svoja dobra kroz milostinju s onim koji su u najvećoj potrebi i tako osobno sudjeluju u izgradnji boljeg svijeta. To čovjeka čini čovječnijim, dok se gomilanjem dobara čovjek zatvara. Biskup Uzinić primijetio je i kako se u aktualnoj situaciji s koronavirusom nekako više govori o zaštiti sebe nego o pomoći drugima. Ako ne možemo drugačije pomoći, možemo molitvom, dodao je.

U molitvi, kao drugom pokorničkom činu, koje se preporučuje u korizmi nije naglasak u onome moliti nego je u molitvi naglasak u odnosu s Bogom, nastavio je dubrovački biskup. Taj odnos je, naveo je dalje biskup neke misli iz Papine ovogodišnje poruke, „odnos licem u lice s raspetim i uskrslim Gospodinom ‘koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“. Odnos je to i s Kristom koji i druge ljubi i predaje same sebe za njih. Svatko je pozvan to činiti što lijepo Papa opisuje u poruci mladima: „Upri svoj pogled u raširene ruke raspetoga Krista, pusti da te uvijek iznova spašava. A kada ideš ispovjediti svoje grijehe, čvrsto vjeruj u njegovo milosrđe koje te oslobađa krivnje. Razmišljaj o njegovoj krvi prolivenoj s tolikom ljubavlju i dopusti da te ona očisti. Tako ćeš se moći rađati uvijek iznova“. Tako gledana molitva je prije negoli dužnost „izraz naše potrebe da odgovorimo na Božju ljubav koja nam uvijek prethodi i podupire nas“. Dok molimo mi kršćani smo svjesni da smo ljubljeni iako nismo dostojni, kazao je biskup. Molitva može poprimiti različite oblike, ali ono što je u Božjim očima u svakoj molitvi doista važno jest to da ona dodirne naše srce, da „ona zađe tako duboko u nas da razbije tvrdoću našega srca kako bi se sve više obratilo njemu i njegovoj volji“.

Slično je i s postom, trećom pokorničkom praksom. Nije smisao u onom postiti, Isus u govoru na gori ne želi na to staviti naglasak, kad bi to bio naglasak onda bi post bio besmisleno trapljenje. Naglasak posta je u samokontroli, u kontroli svojih potreba i želja, kako bismo nakon toga sebe i svoj život mogli staviti na raspolaganje Bogu u službi bližnjima. Mi post često svodimo na uzdržavanje od hrane i pića, nerijetko ga miješamo s nemrsom, no on zahvaća mnogo šire, on se može ticati svih naših tjelesnih osjetila i onoga što činimo da bismo ta svoja osjetila zadovoljili. Post je način na koji učimo kontrolirati svoja osjetila kako bismo bolje kontrolirali sebe, usklađivali svoj život s Isusovim primjerom, kazao je biskup, te izvršili ono poslanje koje Bog ima s nama u konkretnom prostoru i vremenu.

U svojoj korizmenoj poruci papa Franjo ove godine ne govori izravno o postu, ali u njoj se možda može pronaći neizravna poruka. Nastavljajući svoj govor o molitvi kao dijalogu s Bogom i korizmenom vremenu kao milosnom vremenu za naše obraćenje Papa u poruci upozorava na jednu pojavu a to su isprazni govori i razgovori. Oni su se pripisivali drevnom žitelju Atene koji „ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti“ (Dj 17, 21). „Takav isprazni govor, nošen praznom i površnom znatiželjom, karakterizira svjetovnost u svim vremenima, a u našim se danima može, među inim, uvući u sredstva komunikacije kad ih se koristi na neprimjeren način“, piše u korizmenoj poruci papa Franjo. Navodeći neke opće primjere takvih ponašanja, biskup je ustvrdio kako u ovom vremenu osim posta od hrane i pića trebamo postiti i od ispraznih riječi, suzdržavati se od površnih vijesti i senzacionalizama što uključuje i ono što ćemo pratiti i dijeliti na društvenim mrežama, kao i vrijeme koje ćemo na sve to trošiti, a često na to trošimo puno vremena.

Sva tri pokornička djela nemaju za cilj promijeniti našu vanjštinu nego imaju za cilj dodirnuti i promijeniti našu nutrinu, ustvrdio je biskup, ona nisu nešto čime mi trebamo odobrovoljiti Boga da bi nam se smilovao, on nam se smilovao i prije nego smo mi bilo što napravili. „Pokornička djela trebaju promijeniti nas i otvoriti nas za Boga. Kad to shvatimo shvatit ćemo i ono što nam je Isus želio poručiti, a to je da Bogu nije važno što ćemo mi za njega učiniti nego mu je važno da otkrijemo ono što je on učinio, čini i želi učiniti za nas, a on želi naše spasenje. On želi da otkrijemo njegovo evanđelje, da se obratimo i u njega povjerujemo. Tako ćemo biti spremni i za proslavu i za dioništvo pashalnog otajstva koje je ‘stožer našeg osobnog i zajedničkog kršćanskog života’, odnosno smisao i razlog našeg biti kršćani“, zaključio je dubrovački biskup.

Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor pod vodstvom prof. Maje Marušić.