Dokument Njemačke biskupske konferencije „Stvoreni, otkupljeni i ljubljeni: Vidljivost i prepoznavanje spolne raznolikosti u školama” trebao je poslužiti kao pastoralna pomoć katoličkim školama. Prema biskupu Osteru, tekst se odmiče od cjelovitog kršćanskog shvaćanja čovjeka, oslanjajući se na suvremeni sociološki vokabular bez potrebne teološke razrade. Upozorio je na nedostatke u tumačenju pojmova spolnosti i rodnog identiteta te na rizik emocionalnog pristupa bez jasnog moralnog razlučivanja. Kritizirao je i pristup temi transrodnosti, navodeći da dokument zanemaruje teološke i znanstvene složenosti te preuzima koncepte koji više ne odgovaraju aktualnim raspravama u nizu zapadnih zemalja.

Moralni teolog Franz-Josef Bormann također je upozorio da dokument daje prednost retorici prihvaćanja i dobrobiti, dok nedovoljno razmatra medicinske, psihološke i teološke dimenzije pitanja koja se tiču mladih koji se identificiraju kao transrodni ili queer, kao i jasnu potvrdu nauka Crkve o čovjeku kao muškarcu i ženi.

Rasprave oko dokumenta odvijaju se paralelno s postojećim podjelama unutar Sinodalnog puta. Još u svibnju četvorica njemačkih biskupa, kölnskog nadbiskupa kardinala Reinera Marije Woelkija, biskupa Eichstätta Gregora Marije Hanke, biskupa Regensburga Rudolfa Voderholzera i biskupa Passaua Stefana Ostera, ponovno su odbile sudjelovati u radu Sinodalnog puta. U pismu od 19. svibnja, upućenom predsjedniku DBK Georgu Bätzingu i predsjednici ZdK (Središnji odbor njemačkih katolika) Irmi Stetter-Karp, naveli su da Sinodalni odbor i sinodalna tijela koja iz njega proizlaze „nemaju nikakvu crkvenopravnu nadležnost”. Podsjetili su na više službenih naputaka Svete Stolice, uključujući pismo Vatikana od 21. srpnja 2022., očitovanje skupine kardinala od 23. siječnja 2023. te pismo pape Franje od 10. studenoga 2023., u kojima se potvrđuje da Sinodalni put nema mandat uspostavljati obvezujuće sinodalne strukture. U pismu je spomenuto i najnovije očitovanje iz početka 2024. koje su potpisali kardinali Robert Prevost, Pietro Parolin i Víctor Manuel Fernández, a u kojem se naglašava da „Sinodalno vijeće nije crkvenopravno legitimirano”.

Četvorica biskupa navelo je da u svjetlu tih naputaka smatraju nesvrhovitim rad Sinodalnog odbora na pripremi nacionalnog sinodalnog tijela. Istaknuli su da žele i dalje promicati sinodalnost u svojim biskupijama, ali u okvirima naznačenima od Rimske Crkve, posebno kroz dijalog, zajedničko razlučivanje i pastoralnu suradnju.

U takvom ozračju 12. studenoga u Vatikanu je održan susret predstavnika Rimske kurije i Njemačke biskupske konferencije o pripremi statuta buduće Sinodalne konferencije. Razgovori su, prema zajedničkom priopćenju, protekli u „iskrenom, otvorenom i konstruktivnom ozračju”, a usredotočili su se na svrhu, unutarnju organizaciju i nadležnosti novog tijela. Među sudionicima bio je i biskup Oster. Sljedeći korak bit će dovršetak nacrta statuta, koji će poslužiti kao temelj za formalno uspostavljanje Sinodalne konferencije.

Istodobno, sinodalni proces u Italiji ulazi u novu fazu. Treća sinodalna skupština, održana 25. listopada u Rimu, velikom je većinom glasova prihvatila Dokument sinteze pod naslovom „Lievito di pace e di speranza” (Kvasac mira i nade). Dokument će biti temelj za određivanje budućih pastoralnih prioriteta talijanske Crkve, a istaknuta je važnost zajedništva, vjernosti „depozitu vjere” te otvorenosti slušanju Božjeg naroda.

Različite dinamike njemačkog i talijanskog procesa pokazuju širi raspon sinodalnih pristupa u Europi. Njemački proces obilježavaju izražene rasprave o antropologiji, moralnoj teologiji i strukturnim pitanjima, dok talijanski naglašava pastoralnu koheziju i sinodalnost unutar postojećih crkvenih okvira.

Rasprave o dokumentu Njemačke biskupske konferencije i odnosu prema Sinodalnom putu ostaju dio šireg crkvenog konteksta u kojem se traži način da Crkva odgovori na suvremene izazove ostajući vjerna svojoj teologiji i crkvenom jedinstvu.

Četvorica njemačka biskupa ponovno odbila sudjelovati u Sinodalnom hodu

Održan susret Rimske kurije i njemačkih biskupa o budućoj sinodalnoj konferenciji