Biskup Palić: “Vjera sv. Tome je životni program”
Pulska biskupija i Grad Pula proslavili svetkovinu sv. Tome apostola
Pula (IKA)
Pulska biskupija i Grad Pula svetkovinu svog nebeskog zaštitnika, sv. Tome apostola, proslavili su u srijedu, 3. srpnja, svečanim koncelebriranim misnim slavljem u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije koje je ove godine predvodio mons. dr. Petar Palić, hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije u koncelebraciji s mjesnim ordinarijem mons. dr. Draženim Kutlešom, biskupom u miru mons. Ivanom Milovanom te tridesetak svećenika.
Misi su nazočili: vršitelj dužnosti župana Istarske županije Fabrizio Radin, zamjenica gradonačelnika Pule Elena Puh Belci, predstojnik Ureda državne uprave Istarske županije Draženko Janjušević, prorektorica Pulskog sveučilišta „Jurja Dobrile“ prof. dr. sc. Nevenka Tatković, a po prvi put u povijesti ove mjesne crkve na proslavi svetkovine svetog Tome nazočio je, u ekumenskom duhu, predstavnik pravoslavne crkve protojerej-stavrofor Goran Petković, paroh pulski i perojski.
Prigodne riječi dobrodošlice uzvanicima i svim okupljenima na početku mise uputio je porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša.
Radujem se da u zajedništvu vjere slavimo zaštitnika ove Pulske biskupije i ovoga grada, rekao je mons. dr. Petar Palić u prigodnoj homiliji te zahvalio mons. Kutleši na pozivu.
Prigoda je to da ohrabrimo jedni druge u vjeri i nastavimo svoj put kršćanskoga svjedočenja. Apostola Tomu povezujemo najčešće s činjenicom Kristova uskrsnuća, a to smo čuli i u netom pročitanom Ivanovu evanđelju. Najčešće nam je Toma predočen kao netko tko bojkotira cijelu stvarnost i ne želi sudjelovati u ovoj činjenici Kristova uskrsnuća. Toma nevjerni ili Toma sumnjivi pridjevi su kojima ga često nazivamo. Je li doista sv. Toma bio „crna ovca“ među apostolima?, zapitao se propovjednik. Božja Riječ koju smo čuli želi nam danas osvijetliti pravi pogled na ovog Apostola, specifičnoga među Dvanaestoricom koji je kao i drugi apostoli svoju pripadnost Kristu posvjedočio vlastitom krvlju.
Zašto Toma ne vjeruje poput drugih učenika?, nastavio je predslavitelj. Isus je doista uskrsnuo, i križ i uskrsnuće idu zajedno. Isus je svojim apostolima toliko puta o tome govorio, da nema uskrsnuća bez križa. Novi zavjet je pun toga govora, međutim, Toma nema pred sobom Novi zavjet kao što ga mi imamo. Toma ima u svom sjećanju ono posljednje što se s Isusom dogodilo, da su vojnici Isusa uhapsili i odveli, a on je s drugim učenicima pobjegao i sakrio se. Čuo je od nekih da je Isus osuđen na smrt i da su ga poput nekog razbojnika pribili na križ, da su ga skinuli s križa i da su ga položili u grob. Sumnja i rezigniranost, sve je gotovo, Isus je mrtav, sve su nade mrtve, sva je radost umrla, čemu daljnji život i trud? Moj Učitelj i Gospodin više ne živi. Odjednom tvrdnja – ‘Isus je uskrsnuo.’. No, morao se Toma uvjeriti i doživjeti svojim očima i rukama. Želio je, kako smo čuli u evanđelju, vidjeti trag čavala i rana. Jeli Toma doista nevjernik? Biti nevjernik značilo bi ‘ne želim više ništa znati i čuti o Isusu Kristu’. Biti nevjernik značilo bi ‘ne želim više ništa imati s njegovim učenicima’. Međutim Toma je u kontaktu s drugim učenicima i susreće se s njima, i nada se, poput drugih, u dubini duše, da bi možda opet mogao negdje vidjeti Isusa. Zato bi bilo bolje za Tomu reći da nije nevjeran, nego je skeptičan. Možda nama, današnjim kršćanima nekad nedostaje „zdrave“ skepse. Biti skeptičan znači ne prihvaćati sve što nam se servira, ne potvrđivati uvijek glavom sve ono što mi se nudi, bez ikakva preispitivanja priklanjati se krivom nauku i umjetnim sustavima vrijednosti.
Od Tome možemo naučiti još jednu stvar, nastavio je mons. Palić, Toma je apsolutno iskren, on se ne pretvara da ima vjere tamo gdje je nema, on se ne pretvara da razumije kad je u nedoumici, on svoje vjerovanje ne izgovara brbljajući, bez razumijevanja sadržaja vjere. Tomi je potreban uvid i sigurnost.
Ako se Isusu što doista nije svidjelo, o tome nam svjedoče evanđelja, onda je to bilo licemjerje, a Toma nije bio licemjer i zato ga je Isus volio i pomogao mu, pojasnio je propovjednik.
Takve iskrene sumnje kao što ih vidimo kod Tome ponekad govore o većoj spremnosti da se vjeruje nego o nepromišljenom sudjelovanju i oponašanju pobožnih običaja. Često se samo ozbiljnim preispitivanjem može otkriti istinsko pojašnjenje i duboko uvjerenje koje nam onda nitko i ništa ne može oduzeti. Takav je sveti Toma. I nakon 8 dana, kao što smo čuli, Isus ponovno iznenada dolazi među svoje učenike. Ulazi kroz zatvorena vrata i pozdravlja ih ‘Mir vama.’, a onda se obraća izravno Tomi, upravo kao da je došao drugi put samo zbog Tome. Sama činjenica da je sve točno onako kako je bilo i prije tjedan dana ima neke veze s Tomom, koliko Isus voli Tomu i koliko mu želi pomoći, vidimo u Isusovim riječima ‘Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke, prinesi ruku i stavi je u moj bok.’. Netko je ove Isusove riječi, ovaj zahtjev, nazvao jednom od najomiljenijih rečenica u Svetome Pismu. Toma je dobio zeleno svjetlo, može ispuniti svoju želju i dotaknuti uskrsloga Isusa. Ali Toma ništa od toga ne čini, to bi bilo posve neprikladno. Prije toga je kod Tome postojala iskrena želja za sigurnošću, a sada bi to bio izraz nepovjerenja, distanciranja, drskosti iznad svake usporedbe. Kao da je Isus bio premet koji treba testirati na njegovu kvalitetu. Dodir više nije potreban. Toma zna tko stoji ispred njega, „Gospodin moj i Bog moj“. Ovo je vrhunac događaja, nevjerni toma prepušta mjesto Tomi koji vjeruje, sumnjivac ustupa mjesto priznavatelju: to je on, Isus je stvarno živ i sav strah nestaje, to je Tomin put vjere. A koji je moj put vjere?, potaknuo je propovjednik okupljene da se zapitaju. Treba li još vjerovati, ako je netko sve vidio?. Treba. Vidjeti ne zamjenjuje vjeru. Vjerovanje je više od potvrde da je nešto istina. Vjerovanje ne znači samo ne poricati činjenice, vjerovanje znači povlačiti posljedice iz činjenica osobno za sebe, to je ono što Toma radi, on ne kaže ‘Gospodin i Bog’, nego kaže ‘Gospodin moj i Bog moj’. To nije samo vjera, to je životni program, od sada je moj život podređen tebi, od sada ti pripadam sa svime onime što jesam. Toliko se Toma nadao da će Isus ponovno biti živ, a sada kad je Isus pred njim, nema zaustavljanja, sada su sve godine koje mu Isus daje na ovoj zemlji u službi ovoga Gospodina koji je dobar i pun ljubavi. Toma, negativan primjer, postaje pozitivan uzor svima nama. Kada je Portugalac Vasco de Gama otkrio morski put do Indije oko 1500. god. bio je zadivljen što je tamo pronašao kršćanske zajednice s drevnom tradicijom. Oni su se nazvali Tominim kršćanima, a prema njihovoj tradiciji naš apostol Toma došao je u Indiju kao misionar i tamo umro kao mučenik. Sada, kada je sve razjašnjeno, kad su sve sumnje raspršene, a Toma potpuno integriran u krug učenika, Isus dodaje još jednu rečenicu, koje je kruna toga događaja: ‘Budući da si me vidio, Toma, povjerovao si, blaženi koji ne vidješe a vjeruju.’ Vjera je tim bolja što manje vidimo. Matematički govoreći vjerovati i vidjeti ponašaju se obrnuto proporcionalno, poput klackalice: čvrsti i veliki dokazi – laka i mala vjera, malo dokaza – čvrsta vjera. Tko ima mnogo dokaza mora malo vjerovati, ako imate malo dokaza morate puno vjerovati, tko ima sve dokaze pred sobom uopće ne mora vjerovati, a ako netko nema ni najmanjeg dokaza i još uvijek vjeruje on je heroj vjere. Ako sve činjenice govore protiv toga, da je što apsurdno i nemoguće, i još uvijek vjerujete u to, to je prava vjera. Sv. Pavao u poslanici Efežanima će reći da je Isus Krist temelj naše vjere, da je on početnik i dovršitelj vjere, da je on naš zaglavni kamen. Za nas to više ne znači – vidimo i vjerujemo, za nas koji danas živimo, znači – čujemo i vjerujemo, ili – čitamo i vjerujemo, odnosno – slavimo, blagujemo i vjerujemo. No, ono što čujemo je ono što su ljudi vidjeli i što drugi svjedoče, a to su velika Božja djela. Molimo danas zagovor sv. Tome da doista vjera u nama bude sve veća i čvršća, te da ohrabreni tom vjerom, da je Uskrsli s nama, možemo u ovome svijetu svjedočiti svoju pripadnost Uskrslom i da uvijek, iz dana u dan, ispovijedamo “Gospodin moj i Bog moj“, zaključio je biskup Palić.
Prije završnog blagoslova okupljenima se obratio katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj koji je predslavitelju čestitao rođendan te mu je tim povodom uručen i prigodni dar.
Maestralom izvedbom staroslavenske mise te drugih prigodnih liturgijskih pjesama slavlje su uzveličali članovi Zbora Muzičke akademije u Puli, uz sudjelovanje pjevača katedralnog zbora, a sve pod dirigentskom palicom doc. art. Domenika Briškog.
Nakon svečane mise, na Trgu sv. Tome ispred katedrale održan je slavljenički koncert suvremene duhovne glazbe na kojem je nastupila zagrebačka grupa Emanuel, renomirani istarski kantautor Bruno Krajcar te glazbenik Ante Cash koji je okupljenima dao svjedočanstvo svog duhovnog puta prema obraćenju.
Proslavi svetkovine prethodila je dvodnevna duhovna priprava koju je predvodio p. Gaudencije Vito Spetić, pavlin iz Svetog Petra u Šumi.